Kamioni koji posipaju so po putevima gotovo svuda su simbol zime, snijega i poledice. Međutim, u pojedinim djelovima Holandije isti prizor može se vidjeti i usred ljeta – kada snijega nema ni na vidiku, ali temperature postanu dovoljno visoke da počnu stvarati probleme samim putevima.
Razlog je jednostavan: ekstremna vrućina može ozbiljno opteretiti asfalt.
Kada sunce satima direktno zagrijava kolovoz, temperatura njegove površine može biti znatno viša od temperature vazduha. U najtoplijim uslovima asfalt može dostići 50, 60, pa i više stepeni Celzijusa. Tada materijali od kojih je napravljen počinju da mijenjaju svoje osobine, a bitumen koji povezuje asfaltne agregate postaje mekši.
Problem je posebno izražen na mjestima gdje se saobraćaj ne odvija ravnomjerno. Raskrsnice, kružni tokovi, prilazi semaforima i dionice na kojima vozila često koče, ubrzavaju i skreću trpe mnogo veće opterećenje. Kada je asfalt već omekšan zbog temperature, pritisak točkova može dovesti do deformacija i stvaranja kolotraga.
U ekstremnim slučajevima na površini se može pojaviti i višak bitumena, pa kolovoz djeluje tamnije, sjajnije i ljepljivije.
Zašto onda so?
Na prvi pogled, ideja djeluje gotovo potpuno nelogično – zašto po asfaltu koji prži od sunca posipati upravo ono što povezujemo sa snijegom i ledom?
Jedan od razloga je sposobnost soli da privlači vlagu iz okruženja. U određenim uslovima ona može pomoći zadržavanju vlage na površini, čime se mijenjaju uslovi zagrijavanja i ponašanje površinskog sloja puta.
Upravo zbog toga su pojedine holandske lokalne vlasti tokom toplotnih talasa koristile so na posebno osjetljivim dionicama. U Maastrichtu je, prema dostupnim informacijama, primijenjena i na novom asfaltu kako bi se smanjila mogućnost pretjeranog omekšavanja i deformisanja kolovoza.
Međutim, važno je naglasiti da ovo nije univerzalna ljetnja metoda zaštite puteva u Holandiji.
Državna uprava za puteve Rijkswaterstaat ne koristi so na svojim auto-putevima tokom ljeta. Jedan od razloga je i to što se na velikom dijelu njihove putne mreže koristi porozni asfalt, koji ima drugačije karakteristike i otporniji je na visoke temperature.
Drugim riječima, nije riječ o tome da su Holanđani pronašli čarobni način da „ohlade“ svaki asfalt. Primjena zavisi od vrste kolovoza, lokalnih uslova i procjene koliko je određena dionica osjetljiva na ekstremnu toplotu.
Vrućina mijenja i način vožnje
Visoke temperature nijesu problem samo za automobile, gume i rashladne sisteme. I sam put može postati dio problema.
Na jako zagrijanom i omekšanom asfaltu deformacije se mogu pojaviti upravo tamo gdje su vozila najteža i gdje je najveće opterećenje pri kočenju ili skretanju. Zbog toga vozači tokom ekstremnih vrućina treba da budu posebno oprezni na raskrsnicama, kružnim tokovima i mjestima na kojima je kolovoz vidljivo deformisan ili neobično sjajan.
Iako se u svakodnevnom govoru često kaže da se asfalt „topi“, on se zapravo ne ponaša kao led koji prelazi iz čvrstog u tečno stanje. Bitumen omekšava, a zajedno sa promjenama temperature i saobraćajnim opterećenjem asfalt može izgubiti dio svoje čvrstoće i otpornosti na deformacije.
Zbog toga klimatske promjene donose novu vrstu problema za putnu infrastrukturu.
Decenijama je najveća pažnja bila usmjerena na zaštitu puteva od snijega, leda, mraza i vode. Sada se evropske zemlje sve češće suočavaju sa drugom krajnošću – putevima koji moraju izdržati dugotrajne periode ekstremne toplote.
Kamion koji usred ljeta posipa so po asfaltu zato više nije samo neobična slika za fotografiju. On je i svojevrsni podsjetnik da se infrastruktura mora prilagođavati klimi koja postaje sve toplija.
Jer puteve više ne treba štititi samo od zime.
Sve češće ih treba štititi i od ljeta.
ETOportal
