Onkološki pacijenti u Crnoj Gori, osim sa teškom bolešću, suočavaju se i sa ozbiljnim problemima u zdravstvenom sistemu. Klinika za onkologiju Kliničkog centra Crne Gore u Podgorici, u kojoj se liječe pacijenti iz cijele države, suočava se sa velikim opterećenjem kapaciteta, zbog čega pacijenti, prema njihovim svjedočenjima, na preglede i terapije čekaju i po osam sati. Poseban problem predstavljaju uslovi u čekaonicama, kao i višesatna putovanja pacijenata sa sjevera i juga zemlje, koji često u Podgoricu dolaze rano ujutro, a kući se vraćaju tek kasno popodne ili uveče.
Dodatno opterećenje predstavlja nedostupnost pojedinih terapija, zbog čega su pacijenti, prema njihovim navodima, prinuđeni da određene ljekove kupuju o sopstvenom trošku. Kao jedan od problema navode i nedostupnost lijeka Zoladex, dok pravilo o neaplikovanju terapija nabavljenih u privatnim apotekama dodatno komplikuje liječenje. Crna Gora nema ni sopstveni PET/CT skener, pa se pacijenti na ovu dijagnostiku upućuju u inostranstvo, dok se na pojedine druge preglede i snimanja, prema svjedočenjima pacijenata, čeka sedmicama ili mjesecima.
Problemi se, međutim, ne završavaju u zdravstvenom sistemu. Onkološki pacijenti ukazuju i na poteškoće u ostvarivanju prava na materijalnu podršku, tuđu njegu i pomoć, uz primjedbe na dugo čekanje ljekarskih komisija i složene procedure. Sve to dodatno opterećuje ljude koji se već suočavaju sa teškim fizičkim i psihološkim posljedicama malignih bolesti. Iskustva pacijenata tako otvaraju šire pitanje, da li zdravstveni i socijalni sistem Crne Gore teško oboljelima obezbjeđuje liječenje koje je dovoljno dostupno, efikasno i dostojanstveno.
ETOportal
