Granica od 1,5 stepeni Celzijusa, koja je godinama bila jedan od ključnih ciljeva globalne borbe protiv klimatskih promjena, vjerovatno će biti premašena u narednih nekoliko godina. Ipak, to ne znači da je klimatska bitka izgubljena. Nova analiza Ujedinjenih nacija pokazuje da bi temperatura jednog dana mogla ponovo da se spusti ispod te granice – ali samo uz veoma brzo smanjenje emisija.
Novi izvještaj Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), objavljen početkom septembra, donosi prilično ozbiljnu procjenu: prema sadašnjim politikama i mogućim kratkoročnim putanjama razvoja, privremeno prekoračenje granice od 1,5°C sve se više smatra neizbježnim.
Međutim, naučnici ne govore o trenutku kada će se jednog jutra „preći granica“. Klimatsko zagrijavanje odvija se tokom više decenija. Zbog toga se u novom izvještaju koristi termin „prekoračenje, vrhunac i pad“ – scenario u kojem temperatura prvo prelazi 1,5°C, zatim dostiže svoj maksimum, a potom počinje postepeno da opada.
Šta zapravo znači 1,5°C?
Granica od 1,5°C odnosi se na prosječno globalno zagrijavanje u odnosu na predindustrijski period. Ona nije zamišljena kao prekidač poslije kojeg se klima odjednom mijenja, već kao nivo iznad kojeg se rizici postepeno povećavaju.
Svaki dodatni dio stepena znači veći rizik od ekstremnih vrućina, obilnih padavina, suša, požara, podizanja nivoa mora i promjena u ekosistemima.
Svijet je već imao pojedinačne godine iznad tog nivoa. 2024. godina bila je prva kalendarska godina u kojoj je globalna prosječna temperatura premašila 1,5°C u odnosu na predindustrijski period. Ipak, za procjenu dugoročnog klimatskog cilja posmatraju se višedecenijski prosjeci, a ne jedna godina.
Koliko bi temperatura mogla da poraste?
UNEP navodi da bi čak i u najboljem od razmatranih scenarija vrhunac zagrijavanja mogao biti oko 1,8°C, dok bi u drugim scenarijima zagrijavanje moglo otići i iznad dva stepena.
Zato je, prema UN-u, ključno da eventualno prekoračenje bude što manje i što kraće.
Razlika između 1,7 i 1,9°C možda zvuči mala kada se posmatra samo broj, ali za planetu i društva ona predstavlja dodatne rizike. UNEP naglašava da se sa svakim dodatnim djelićem stepena povećavaju posljedice po ljude, ekonomiju i prirodu.
Može li se Zemlja poslije toga ponovo ohladiti?
Može, ali to nije jednostavan proces.
Ako globalna temperatura nakon perioda prekoračenja dostigne vrhunac i počne da opada, moguće je vratiti se ispod 1,5°C. UNEP upravo takav scenario navodi kao najbolju preostalu mogućnost.
Prvi i najvažniji korak je dramatično smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte. To znači bržu zamjenu fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije, smanjenje emisija metana, veću energetsku efikasnost i dostizanje neto nulte emisije ugljen-dioksida.
Ali za povratak temperature nakon prekoračenja biće potrebno još nešto – uklanjanje dijela ugljen-dioksida koji je već završio u atmosferi.
To može podrazumijevati obnovu šuma i drugih prirodnih ekosistema, ali i tehnološke metode uklanjanja CO₂ iz atmosfere i njegovog trajnog skladištenja.
Ne postoji dugme za „hlađenje planete“
Upravo ovdje je važno izbjeći pogrešnu predstavu da će tehnologija jednog dana jednostavno moći da „ohladi Zemlju“.
Uklanjanje ugljen-dioksida je složeno, skupo i ima svoja ograničenja. Ono može biti dio rješenja, ali ne može biti zamjena za brzo smanjenje novih emisija.
Što više CO₂ budemo emitovali danas, to će kasnije biti potrebno više uklanjati iz atmosfere.
Zbog toga je najvažnija poruka novog izvještaja zapravo jednostavna: nije svejedno hoće li temperatura privremeno porasti na 1,6, 1,8 ili više od dva stepena, niti koliko će dugo ostati na tom nivou.
Granica nije izgubljena, ali vrijeme jeste sve skuplje
UN ne poručuje da je cilj od 1,5°C napušten. Naprotiv, novi izvještaj pokušava da pokaže šta još može biti urađeno.
Ako se emisije brzo smanje, vrhunac zagrijavanja može biti niži, period iznad 1,5°C kraći, a mogućnost povratka ispod te granice veća.
Istovremeno, društva moraju da se prilagođavaju klimatskim promjenama koje su već prisutne. To znači otpornije gradove, bolju zaštitu od poplava i požara, sigurnije snabdijevanje vodom i hranom i prilagođavanje infrastrukture sve češćim ekstremnim vremenskim pojavama.
Zato priča o 1,5°C nije priča o jednom datumu kada je „sve gotovo“.
To je priča o tome koliko ćemo visoko dozvoliti da temperatura ode, koliko dugo ćemo tamo ostati i koliko ćemo brzo uspjeti da je ponovo spustimo.
Planeta se neće ohladiti preko noći. Ali nova procjena Ujedinjenih nacija pokazuje da mogućnost povratka ipak postoji.
I upravo zbog toga je svaki djelić stepena koji danas uspijemo da spriječimo – važan.
ETOportal/N.G.
