Crnogorsko tržište hrane već godinama uglavnom dijele domaći trgovački lanci, dok veliki evropski diskonteri teško pronalaze put do crnogorskih potrošača. Lidl je godinama prisutan kroz najave, kupovinu zemljišta i pripremu lokacija, ali prodavnice još nijesu otvorene. Sada se na Balkanu širi i grčki Masoutis, ali Crna Gora za sada nije među tržištima koja se javno pominju. Da li je problem veličina tržišta, komplikovana procedura, nedostatak infrastrukture ili činjenica da je domaća maloprodaja već dovoljno jaka?
Crnogorski potrošači već dugo čekaju odgovor na jedno jednostavno pitanje – zašto u zemlji nema većeg broja velikih međunarodnih trgovinskih lanaca?
Na tržištu su već dobro pozicionirani domaći trgovinski sistemi, prije svega Voli i Laković, uz druge lance koji imaju svoje mjesto u svakodnevnoj kupovini građana. Međutim, ono što izostaje jeste snažniji ulazak velikih evropskih diskontera i međunarodnih trgovinskih grupacija.
Najpoznatiji primjer je njemački Lidl.
Njegov dolazak u Crnu Goru najavljivan je još prije nekoliko godina kao investicija koja bi mogla značajno promijeniti maloprodajno tržište. Lidl je u međuvremenu kupovao nekretnine i pojavljivale su se informacije o lokacijama u Podgorici, Nikšiću, Zeti, Bijelom Polju i Ulcinju. Ipak, do danas nema otvorenog Lidl marketa, niti je poznat konačan datum početka rada.
U međuvremenu, Lidl nastavlja da širi mrežu u regionu.
Kompanija je tokom 2026. nastavila ekspanziju u Srbiji, gdje otvara nove prodavnice i razvija postojeću mrežu, dok su Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina već u mnogo konkretnijoj fazi priprema za ulazak ovog lanca.
I onda se pojavljuje nova priča – Masoutis.
Grčki trgovinski lanac, koji je nakon velikog širenja u Grčkoj postao jedan od najvećih igrača na tamošnjem tržištu, sada pokazuje interesovanje za regionalnu ekspanziju. Kao potencijalna tržišta pominju se Srbija, Sjeverna Makedonija i Mađarska, dok za Crnu Goru za sada nema javno potvrđenog signala.
I upravo tu počinje zanimljivo pitanje.
Šta to Crnoj Gori nedostaje?
Da li je naše tržište premalo za velike međunarodne trgovce?
Na prvi pogled, argument ima smisla. Crna Gora ima nešto više od 600.000 stanovnika, a tržište je dodatno sezonsko. Međutim, broj stanovnika nije jedina stvar koju veliki trgovinski sistemi gledaju.
Tu su turizam, rast potrošnje tokom ljetnjih mjeseci, euro kao valuta, blizina tržišta Evropske unije i relativno velika koncentracija stanovništva u nekoliko urbanih i turističkih centara.
Problem bi, zato, mogao biti negdje drugo.
Jedan od mogućih razloga su prostorno-planska i administrativna ograničenja. Upravo se kod Lidla godinama kao jedan od problema pominju urbanističke procedure i činjenica da kompanija svoj poslovni model ne zasniva na otvaranju jedne prodavnice, već na izgradnji šire mreže i logističkog sistema.
Drugim riječima, međunarodnom lancu nije dovoljno pronaći parcelu za supermarket.
Potrebni su logistički centar, skladišta, saobraćajna povezanost, dovoljan broj lokacija, stabilan sistem dobavljača i mogućnost da se cijela mreža razvija dovoljno brzo.
A upravo tu mala tržišta mogu postati komplikovana.
A gdje su domaći trgovci u toj priči?
Voli i Laković nijesu krivi zato što su uspješni.
Naprotiv.
Njihova snažna pozicija pokazuje da crnogorsko tržište može biti profitabilno i da postoji prostor za ozbiljne domaće trgovinske sisteme.
Ali za potrošača konkurencija ima drugačiju vrijednost.
Dolazak velikog diskontera mogao bi značiti novi pritisak na cijene, drugačiju ponudu privatnih robnih marki, nove standarde u logistici i drugačiji odnos prema dobavljačima. Zato građani godinama sa nestrpljenjem čekaju Lidl.
I zato je sada zanimljiv i Masoutis.
Ako grčki lanac zaista krene u regionalnu ekspanziju, pitanje više nije samo „hoće li Masoutis doći u Crnu Goru?“
Mnogo je važnije pitanje:
Zašto Crna Gora nije među tržištima koja veliki trgovinski sistemi danas vide kao prioritet?
Da li nas neko zaobilazi – ili sami sebi zatvaramo vrata?
Za sada nema dokaza da Masoutis namjerno zaobilazi Crnu Goru. Nema ni javne potvrde da je kompanija tražila lokacije ili pregovarala sa domaćim partnerima.
Ali postoji činjenica koju teško možemo ignorisati.
Dok se veliki trgovinski sistemi šire po regionu, Crna Gora ostaje tržište na kojem dominiraju postojeći igrači, dok potencijalni novi konkurenti godinama ostaju u fazi najava i priprema.
To bi trebalo da bude tema za ozbiljnu ekonomsku analizu.
Ne zato što treba „tjerati“ strane trgovinske lance u Crnu Goru, već zato što bi potrošači trebalo da imaju što veći izbor, a država da stvori uslove u kojima će investitorima biti isplativo da dođu – bez obzira da li dolaze iz Njemačke, Grčke, Francuske ili neke druge zemlje.
Jer ako je Crna Gora zaista atraktivno tržište, onda je legitimno pitati:
Zašto Lidl još nije otvorio nijednu prodavnicu?
Zašto Masoutis, koji sada gleda region, za sada ne gleda Crnu Goru?
I konačno – da li je problem u veličini našeg tržišta ili u načinu na koji smo uredili tržište, prostor i uslove za velike investitore?
Odgovor na to pitanje mogao bi biti mnogo važniji od samog dolaska jednog novog marketa.
„Jer konkurencija nije kada potrošač bira između dvije velike firme – konkurencija je kada velike firme moraju da se bore za potrošača.“
ETOportal/Nataša Goleš
