Odluka o promjeni režima korišćenja prostora koje podgorički umjetnici koriste kao ateljee nije samo pitanje upravljanja gradskom imovinom. To je pitanje odnosa Glavnog grada prema kulturi i ljudima koji je stvaraju.
Pojedini od tih prostora umjetnicima su dodijeljeni upravo za potrebe umjetničkog stvaralaštva, bez naknade. Ukoliko odluka predviđena za sjednicu Skupštine Glavnog grada 16. septembra bude usvojena, upravljanje prostorima prelazi na Agenciju za izgradnju i razvoj Podgorice, što bi moglo dovesti do uvođenja naknada i, posljedično, do iseljavanja dijela umjetnika.
Na konsultacijama sa građanima, likovni umjetnici Nikola Marković i Igor Rakčević zatražili su da se ova tačka skine sa dnevnog reda. Njihov zahtjev podržali su predsjednik Skupštine Srđan Perić i odbornik Evropskog saveza Miloš Mašković.
Mašković je upozorio da veliki broj umjetnika nije u finansijskoj mogućnosti da plaća zakup, dok je Rakčević ukazao na suštinu problema jer umjetnici nijesu građani koji dobijaju privilegiju, već ljudi koji stvaraju kulturni identitet grada.
I upravo tu treba tražiti odgovor.
Atelje nije običan poslovni prostor. Njegova vrijednost ne može se mjeriti samo cijenom kvadratnog metra i mogućim prihodom od zakupa. U njemu nastaju umjetnička djela, izložbe, ideje i kulturna baština jednog grada.
Naravno, javnom imovinom mora se upravljati odgovorno i transparentno. Ali odgovorno upravljanje ne znači nužno komercijalizaciju svakog prostora. Ako je grad umjetnicima prostor dodijelio upravo da bi u njemu stvarali, onda je njegova kulturna funkcija dio javnog interesa.
Ukoliko postoje problemi u postojećem sistemu, treba ih urediti jasnim kriterijumima, ugovorima i kontrolom korišćenja. Ali rješenje ne može biti model koji će umjetnike sa najmanjim prihodima praktično primorati da napuste ateljee.
Jer pitanje nije samo koliko bi Glavni grad mogao prihodovati od zakupa.
Pitanje je koliko bi izgubio ako iz svojih prostora istjera ljude koji stvaraju njegov kulturni identitet.
Podgorica ne može istovremeno govoriti o razvoju kulture i smanjivati prostor u kojem ta kultura nastaje.
Grad koji želi da bude savremen evropski glavni grad mora razumjeti da su umjetnici i njihovi ateljei dio kulturne infrastrukture, baš kao što su biblioteke, galerije, pozorišta i drugi prostori namijenjeni javnom interesu.
Atelje zato nije privilegija. To je ulaganje u kulturu grada. A omogućiti umjetniku da stvara znači ulagati u ono što će taj umjetnik ostaviti Podgorici.
ETOportal / V.M.
