Sve je više laboratorija za rad sa opasnim patogenima, ali globalni nadzor ne prati taj razvoj. Stručnjaci upozoravaju na rizike i potrebu za strožim pravilima.
Smrt mlade laboratorijske radnice u Rusiji ponovo je u fokus stavila pitanje koje je nakon pandemije koronavirusa trebalo da bude među prioritetima svjetskog zdravstva – koliko su bezbjedni laboratoriji u kojima se proučavaju najopasniji patogeni. Prema navodima lokalnih medija, postoji sumnja da je radnica mogla biti izložena bakteriji kuge nakon pucanja epruvete. Te informacije za sada nijesu dovoljno potvrđene da bi se sa sigurnošću rekonstruisao događaj. Ipak, slučaj je otvorio mnogo šire pitanje. Rizik u laboratorijama ne predstavlja samo sam mikroorganizam. Jednako važni su obuka zaposlenih, procedure, zaštitna oprema, kontrola rada i spremnost sistema da reaguje kada nešto pođe po zlu.
U posljednjih nekoliko godina ubrzano se povećava broj laboratorija visoke biološke bezbjednosti. Posebno se to odnosi na objekte nivoa BSL-4, namijenjene radu sa najopasnijim poznatim patogenima, među kojima su ebola i velike boginje. Prema podacima navedenim u izvornom materijalu, broj takvih laboratorija raste, dok međunarodni sistem nadzora ostaje nedovoljno razvijen. Ne postoji jedinstvena globalna institucija koja bi nadgledala sve objekte i usklađivala njihove standarde. Dodatni problem predstavljaju različiti nacionalni propisi i činjenica da se novi kapaciteti grade i u zemljama koje ranije nijesu imale veliko iskustvo u radu sa ovakvim materijalom. Stručnjaci zato upozoravaju da savremena oprema sama po sebi nije dovoljna. Bezbjednost zavisi i od sistema kontrole koji mora funkcionisati svakodnevno, a ne samo u trenutku kada se laboratorija otvara.
To, međutim, ne znači da bi naučna istraživanja opasnih patogena trebalo zaustaviti. Takav rad ima važnu ulogu u razumijevanju zaraznih bolesti i pripremi zdravstvenih sistema za buduće epidemije. Ključno pitanje zato nije da li istraživati, već kako to raditi uz najmanji mogući rizik. Potrebni su stroži nacionalni propisi, redovne inspekcije, kvalitetna obuka osoblja i jasna međunarodna pravila. Stručnjaci zagovaraju i snažniji međunarodni mehanizam nadzora, koji bi mogao obezbijediti veću transparentnost i ujednačene standarde. Pandemija COVID-19 pokazala je koliko brzo zdravstvena prijetnja može prerasti granice jedne države. Zato bi biološka sigurnost morala biti sastavni dio globalne zdravstvene bezbjednosti, a ne tema o kojoj se govori tek nakon incidenta.
Izvor : WHO – Laboratory Biosafety Manual, 4th edition / King’s College London – Global BioLabs analiza
ETOportal / V.M.
