Psi nas prate kroz različite faze života, ali njihovo starenje ne odvija se uvijek istim tempom. Vlasnici velikih i malih pasa često primjećuju da se njihove životne putanje razlikuju, a nova istraživanja pokušavaju da objasne zbog čega veličina tijela može biti povezana sa bržim biološkim starenjem.
Istraživanje predstavljeno u oktobru 2026. godine bavilo se epigenetskim promjenama, odnosno oznakama na DNK koje utiču na aktivnost gena. Naučnici su analizirali uzorke od oko 900 pasa i pronašli pokazatelje da veliki psi u prosjeku mogu imati ubrzan epigenetski tempo starenja u odnosu na manje pse.
Epigenetske oznake ne mijenjaju sam genetski kod, već utiču na to kako se pojedini geni aktiviraju i regulišu. Njihovo proučavanje omogućava istraživačima da bolje razumiju biološke procese povezane sa starenjem i razlikama između životinja.
Veličina nije jedini faktor koji utiče na životni vijek psa. Značaj imaju i genetika, zdravstveno stanje, ishrana, fizička aktivnost i kvalitet veterinarske njege. Zato se rezultati istraživanja ne mogu koristiti za predviđanje koliko će živjeti pojedinačni pas.
Za vlasnike je najvažnija praktična poruka da potrebe psa treba pratiti tokom cijelog života. Redovne veterinarske kontrole, održavanje zdrave tjelesne težine, odgovarajuća ishrana i prilagođena aktivnost mogu pomoći da životinja ostane što duže zdrava i pokretna.
Istraživanja starenja pasa ne služe samo naučnom objašnjenju razlika među rasama. Ona mogu pomoći da se bolje razumiju bolesti povezane sa starenjem i razviju načini da psi što duže žive kvalitetno.
ETOportal
