Kada se govori o dječjem sportu, pažnja često odlazi na rezultat, medalje i plasman. Ipak, vrijednost sporta ne može se mjeriti samo brojem pobjeda. Za dijete koje tek uči da trenira, jednako su važni osjećaj pripadnosti, podrška trenera, odnos sa saigračima i mogućnost da napreduje bez straha od greške.
Sportski klub može biti mjesto na kojem djeca uče da poštuju pravila, sarađuju, preuzimaju odgovornost i prihvataju da uspjeh zahtijeva vrijeme. Trening ih suočava sa izazovima, ali im istovremeno daje priliku da vide kako se trud postepeno pretvara u napredak.
Uloga trenera zato prevazilazi tehničku pripremu. Dobar trener razumije da djeca nemaju ista iskustva, sposobnosti i tempo razvoja. Umjesto da sve posmatra kroz pobjedu, podstiče trud, disciplinu, međusobno poštovanje i bezbjedno okruženje u kojem mladi sportisti mogu da uče.
Važnu ulogu imaju i roditelji. Podrška ne znači da dijete mora biti najbolje, niti da poslije svakog takmičenja mora dobiti ocjenu svog učinka. Ponekad je dovoljno pitati kako se osjećalo, šta je naučilo i da li se radovalo narednom treningu.
Sport ne može ukloniti svaku prepreku i razočaranje, ali može pomoći djeci da razvijaju samopouzdanje i zdrav odnos prema uspjehu i neuspjehu. To je posebno važno u periodu odrastanja, kada se formiraju navike koje mogu ostati prisutne i mnogo kasnije.
Medalje imaju svoje mjesto, ali najvažniji rezultat dječjeg sporta jeste dijete koje uči, razvija se i osjeća da pripada timu.
ETOportal/Sportska redakcija
