U savremenom društvu, javne nabavke igraju ključnu uslogu u obezbjeđivanju osnovnih usluga i infrastruktunih projekata. Ipak, iza zatvorenih vrata ovog procesa često se kriju sumnjivi mehanizmi koji omogućavaju korupciju. Planiranje javne nabavke podrazumijeva više aktivnosti koje naručilac preduzima u cilju pripreme sprovođenja postupka nabavke. Te radnje podrazumijevaju utvrđivanje potrebe za nabavkom, predviđanje sredstava, usvajanjem budžeta ili finansijskog plana, kao i donošenje plana nabavki koji sadrže dinamiku sprovođenja nabavki, vrstu postupka, procijenjenu vrijednost i ostale potrebne elemente.
U fazi planiranja javnih nabavki naručilac se kroz aktivnu komunikaciju unutar svojih organizacionih cjelina opredjeljuje šta će nabaviti u narednoj finansijskoj godini. Pri tome naručilac bi se trebao rukovoditi analizom potreba i nabavki realizovanih u predhodnom periodu, trenutnim potrebama i stanjem zaliha, ispitivanjem stanja na tržištu, kao i godišnjim planom poslovanja. Veoma je važno da kroz sve navedene aktivnosti naručilac realno i objektivno utvrdi potrebe sa stanovišta poslova koji su mu dati u nadležnost, ali i sa stanovišta raspoloživih kadrovskih i tehničkih kapaciteta kao i budžetom ili finansijskim planom opredijeljenih sredstava. Sve navedeno je prije svega u cilju obezbjeđivanja ekonomičnog postupanja naručioca u početnoj fazi javne nabavke.
Jedan od najčešćih korupktivnih mehanizama je nabavka nepotrebnog. To može biti u obliku kupovine opreme koja se nikad ne koristi ili usluga koje su suvišne za funkcionisanje institucije. U nekim slučajevima javne institucije nabavljaju veće količine materijala nego što im je potrebno, često bez adekvatne analize tržišta ili procjene stvarnih potreba. Nabavka nečega što realno nije potrebno, naručiocu ili nabavka u neodgovarajućim količinama, neadekvatnog kvaliteta i odgovarajućih svojstava dovodi do nepotrebnog trošenja javnih sredstava. U brojnim slučajevima motiv za ove pojave je koruptivne prirode tj. težnja ponuđača i pojedinca zaposlenih kod naručioca da ostvare imovinsku korist na račun javnih sredstava.
Pojava sprovodjenja nepotrebnih javnih nabavki u Crnoj Gori doprinosi, prije svega nedovoljna interna i eksterna revizija svrsishodnosti javnih nabavki. Pored navedenog, sprovodjenje nesvrsishodnih nabavki doprinosti i nepostojanje odluka i internih akata naručilaca, koji bi sadržali standard koji određuju zbog čega će se , kakvog kvaliteta i količine nešto nabaviti. Ove koruptivne prakse ne samo da troše javna sredstva, već i smanjuju kvalitet usluga koje građani dobijaju. Nedostatak transparentnosti i odgovornosti dovodi do gubitka povjerenja u institucije pa se građani sa pravom sve više pitaju gdje se troši njihov novac i ko zapravo ima koristi od ovih zloupotreba.
Da bi se smanjila korupcija u javnim nabavkama potrebne su hitne reforme, prije svega potrebna su veća ovlašćenja i kapaciteti Državne revizorske institucije koja bi trebala da ima najvažniju ulogu u kontroli svrsishodnosti javnih nabavki. Takođe i interna revizija u okviru naručioca bi posebnu pažnju trebalo da obrati tom aspektu nabavki. Naručioce bi trebalo takodje obavezati da usvoje propisane standarde koji će sadržati mjerila za procjenu potrebe da se nešto nabavlja, da se nabavlja u određenim količinama ili određenog kvaliteta.
Korupcija u javnim nabavkama, posebno u fazi planiranja, predstavlja ozbiljan problem koji zahtijeva sveobuhvatno rješenje. Reforma sistema, uz uključivanje medija i civilnog društva koji bi djelovali kao nadzornici koji će osigurati da se procesi odvijaju u skladu sa zakonom. Na ovaj način bi se moglo uticati da se u značajnoj mjeri povrati povjerenje građana u institucije i osigura da se javne nabavke koriste za stvarne potrebe zajednice.
Autor: Mr Vojislav Marković