Velika ulaganja u sportsku infrastrukturu nemaju puni smisao ako nakon izgradnje izostanu redovno, stručno i pravovremeno održavanje. Primjer stadiona „Kraljevica“ u Zaječaru pokazuje kako savremeni sportski objekat za samo nekoliko godina može doći u stanje koje ozbiljno dovodi u pitanje njegovu funkciju i opravdanost uloženog novca.
Stanje sportskih terena sve češće je tema u zemljama regiona, posebno kada se govori o milionskim ulaganjima u novu sportsku infrastrukturu. Najnovije fotografije iz Srbije ponovo su otvorile pitanje šta se događa sa sportskim objektima nakon što se svečano otvore i prestanu da budu predmet svakodnevne pažnje javnosti. Utakmica Prve lige Srbije između Bora i Napretka, završena pobjedom Napretka 1:0, odigrana je na stadionu „Kraljevica“ u Zaječaru, čiji je travnjak, prema dostupnim medijskim navodima, u izrazito lošem stanju. Na velikom dijelu terena trava gotovo da više i ne postoji, dok izgled podloge ostavlja utisak objekta koji nije spreman za ozbiljno takmičenje. Posebno zabrinjava činjenica da je riječ o stadionu otvorenom u novembru 2023. godine, čija je izgradnja bila višemilionska investicija i koji je predstavljen kao objekat izgrađen prema visokim UEFA standardima.
Stadion „Kraljevica“ ima kapacitet od 8.168 sjedećih mjesta, a prilikom njegovog otvaranja posebno je isticana kvalitetna, hibridna travnata podloga. Međutim, manje od tri godine kasnije, stanje terena otvorilo je brojna pitanja o načinu njegovog korišćenja, održavanja i kontrole kvaliteta. Kako se navodi u medijskim izvještajima, nije poznato šta je konkretno dovelo do propadanja travnjaka, ali je očigledno da postoji ozbiljan problem. I upravo tu počinje najvažnija lekcija za sve koji planiraju i grade sportsku infrastrukturu, izgradnja objekta nije kraj investicije, već početak njegove dugoročne obaveze prema sportistima i građanima. Stadion, sportska dvorana, pomoćni teren ili atletska staza nijesu obične građevine koje nakon završetka radova mogu biti prepuštene vremenu i povremenim intervencijama. Svaki sportski objekat zahtijeva plan održavanja, stručni nadzor, redovne preglede, kvalitetnu njegu terena i pravovremeno otklanjanje problema.
Posebno je važno da lokalne uprave i upravljači sportskih objekata razumiju da se kvalitet sportske infrastrukture ne mjeri samo danom kada se presiječe vrpca i otvori novi stadion. Prava vrijednost objekta vidi se godinama kasnije, po tome da li je teren bezbjedan, da li ispunjava sportske standarde i da li ga mogu kvalitetno koristiti klubovi, djeca, rekreativci i građani. Ako se u izgradnju ulože desetine miliona eura, a zatim se ne obezbijede sredstva i stručni kapaciteti za njegovo održavanje, onda se postavlja pitanje čemu je investicija služila. Nije dovoljno napraviti stadion za fotografisanje na dan otvaranja, stadion mora biti napravljen da traje. Zato primjer iz Zaječara treba shvatiti kao upozorenje, a ne samo kao sportsku vijest.
A kada travnjak više ne liči na teren na kojem treba da se igra fudbal, onda nije problem samo u travi. Problem je mnogo dublji u odnosu prema javnom novcu, sportu i građanima kojima je objekat namijenjen.
ETOportal / V.M.
