Istraživači intenzivno tragaju za pouzdanijim načinima dijagnostikovanja i liječenja dugog covida, stanja koje kod pojedinih pacijenata može trajati mjesecima ili duže nakon akutne infekcije. Jedan od novih pravaca istraživanja usmjeren je na promjene u nervnom sistemu i dopamin, neurotransmiter važan za brojne funkcije mozga. Neurohemičar Jeffrey Meyer sa Univerziteta u Torontu navodi da bi marker oštećenja nervnog sistema korišten u istraživanju mogao u budućnosti pomoći u prepoznavanju pacijenata sa dugim covidom. Njegov istraživački tim priprema i kliničko ispitivanje lijeka koji djeluje na dopaminski sistem, kako bi se utvrdilo može li takav pristup ublažiti pojedine simptome. Riječ je o istraživačkom pristupu, a ne o dokazanoj terapiji, pa će tek rezultati kliničkog ispitivanja pokazati da li je takvo liječenje djelotvorno i bezbjedno.
Dugi covid i dalje predstavlja veliki izazov za zdravstveni sistem, jer ne postoji jedan univerzalni test kojim se ovo stanje može potvrditi, niti terapija koja djeluje kod svih pacijenata. Liječenje se uglavnom zasniva na prepoznavanju i ublažavanju konkretnih simptoma, uz individualni pristup. Procjene učestalosti razlikuju se, ali se navodi da između dva i deset odsto osoba nakon infekcije može razviti dugotrajne tegobe. Dugi covid može zahvatiti više organskih sistema i povezan je sa više od 200 prijavljenih simptoma. Među njima su dugotrajan umor, problemi sa pamćenjem i koncentracijom, poremećaji spavanja, glavobolja, vrtoglavica, anksioznost i gastrointestinalne tegobe. Kod dijela pacijenata mogu se javiti i poremećaji autonomnog nervnog sistema, uključujući disautonomiju i sindrom posturalne ortostatske tahikardije (POTS), dok kod nekih simptomi mogu ozbiljno ograničiti svakodnevni život i radnu sposobnost.
Zbog složenosti bolesti, cilj savremenih istraživanja nije samo ublažavanje simptoma, već pronalaženje konkretnih bioloških promjena koje ih izazivaju. Stručnjaci smatraju da bi identifikovanje pouzdanih biomarkera moglo omogućiti precizniju dijagnostiku i razvoj terapija usmjerenih na određene mehanizme bolesti. „Moramo pronaći biološke promjene kod dugog covida koje uvjerljivo objašnjavaju simptome. Zatim trebamo razviti tretmane usmjerene na te promjene kod pacijenata koji imaju takve simptome“, poručuje Meyer. Nova istraživanja zbog toga predstavljaju važan korak, ali njihove rezultate treba tumačiti oprezno: potencijalni biomarkeri i terapije moraju biti potvrđeni kroz kvalitetna klinička ispitivanja prije nego što postanu dio standardne medicinske prakse.
ETOportal
