Požar koji je zahvatio područje Kuča prerastao je u višesatnu i složenu intervenciju Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada. Na području Peute gorjela je šuma, dok su vatrogasci, zbog nepristupačnog terena, požar gasili ručnim naprtnjačama. Kuće u trenutku posljednjih informacija nijesu bile neposredno ugrožene. Dodatni problem predstavljala je trasa dalekovoda, zbog koje vazdušno gašenje na toj lokaciji nije bilo moguće.
Požar u Kučima, koji je tokom 11. avgusta zahvatio šire područje ovog podgoričkog kraja, otvorio je još jedno teško požarišno žarište na prostoru Peute. Prve informacije sa terena ukazivale su da se vatra širi kroz šumski predio, dok je pristup vatrogasnim ekipama bio otežan zbog konfiguracije terena.
Služba zaštite i spašavanja Glavnog grada angažovala je ljudstvo na terenu, a prema informacijama koje je dao komandir Službe Nikole Bojanovića, na Peuti je bilo angažovano 12 vatrogasaca.
„Gori šuma na Peuti. Kuće nijesu ugrožene, a na teren je 12 vatrogasaca. Teren nije pristupačan pa vatrogasci gase naprtnjačama“, kazao je Bojanović.
Ta informacija ujedno pokazuje ključni problem intervencije da se požar nije gasio klasičnim prilazom vatrogasnih vozila, već su ekipe morale da se probijaju kroz nepristupačan teren i koriste opremu za ručno gašenje. U takvim uslovima svaki prodor prema požarnoj liniji zahtijeva veći fizički napor, sporije napredovanje i neposredniji kontakt vatrogasaca sa vatrom, dimom i toplotom.
Bojanović je saopštio da požar na Peuti nije moguće gasiti iz vazduha zbog dalekovoda. Iako je CEDIS, na zahtjev vatrogasne službe, isključio dalekovod, sama činjenica da je riječ o trasi elektroenergetske infrastrukture nije omogućavala bezbjedno angažovanje vazduhoplova iznad tog prostora.
Naknadno je potvrđeno da je CEDIS isključio 10-kilovoltni dalekovod „Vojni logor“ zbog požara u njegovoj trasi. Bez napajanja su tada ostali Mosor, djelovi Zlatice i Rogama, Smokovac, Peuta, Gornja i Donja Vrbica, repetitor Sjenica i dio Meduna.
Time se otvorilo pitanje koje je karakteristično za složene šumske požare u blizini naseljenih i infrastrukturno opterećenih područja, ono što je tehnički moguće na jednoj tački požarišta ne mora biti moguće nekoliko stotina metara dalje. Vazdušno gašenje, posebno kada se izvodi iznad nepristupačnog terena, zavisi ne samo od jačine i pravca požara već i od prepreka, elektroenergetskih vodova, bezbjednosti posada i procjene rizika na samoj požarnoj liniji.
Ipak, ključni cilj intervencije ostao je isti: zaustaviti vatrenu liniju prije nego što zahvati stambene objekte.
Podatak da su pojedine ekipe na terenu provodile desetine sati govori o drugoj strani požarne intervencije koja se često ne vidi kroz televizijske snimke i fotografije je gašenje nije samo borba sa plamenom, već i kontinuirano fizičko opterećenje ljudi koji rade u uslovima visoke temperature, dima, nepristupačnog terena i promjenljivog pravca vjetra.
Požar na Peuti je pokazao koliko je kod šumskih požara važna procjena terena i bezbjednosti intervencije. Dvanaest vatrogasaca na nepristupačnom prostoru, sa naprtnjačama, predstavljaju operativno angažovanje koje se odvija neposredno uz požarnu liniju. Istovremeno, dalekovod je ograničio mogućnost upotrebe vazdušnih kapaciteta, dok je isključenje napajanja predstavljalo dodatnu mjeru bezbjednosti, ali i problem za okolno stanovništvo.
Najvažnija informacija sa Peute bila je, međutim, da u trenutku izvještavanja kuće nijesu bile ugrožene.
ETOportal / V.M.
