Brdo Spas iznad Budve decenijama je prepoznato kao prostor posebne prirodne vrijednosti. Njegova zaštita nije nova tema, niti je zabrinutost zbog stabilnosti terena nastala juče. Ipak, danas se ponovo postavlja isto pitanje: šta se dešava sa prostorom koji je formalno zaštićen, ako se na terenu istovremeno izvode radovi koji mijenjaju njegov prirodni izgled i mogu uticati na stabilnost padine?
Brdo Spas, odnosno Topliš, stavljeno je pod zaštitu još 1968. godine kao rezervat prirodnog predjela, na površini od oko 131 hektara. U planskoj dokumentaciji prepoznato je kao prostor posebnih prirodnih odlika, a njegove prirodne vrijednosti uključuju i reprezentativno stanište drvenaste mlječike (Euphorbia dendroides), karakteristične mediteranske biljke čije su zajednice evidentirane upravo na crnogorskom primorju, uključujući Spas.
Istovremeno, problem nije samo ekološki.
Još u julu 1995. godine tadašnji Republički zavod za geološka istraživanja izradio je procjenu stabilnosti terena na padini Babinog Dola. U nalazu se navodi da padina ima nepovoljne morfološke, inženjersko-geološke i hidrogeološke karakteristike, kao i da predstavlja fosilno klizište. Upozoreno je da bi dalja gradnja koja narušava prirodnu ravnotežu mogla dovesti do ponovnog aktiviranja klizišta.
Gotovo tri decenije kasnije, pitanje se ponovo vraća pred javnost.
Na terenu su, prema navodima građanske aktivistkinje i ekoambasadorke Anđe Budimir, izvođeni zemljani radovi, krčena vegetacija i mijenjana konfiguracija padine iznad Babinog Dola i Komoševine. Ona upozorava da uklanjanje vegetacije i presijecanje prirodnih tokova vode mogu dodatno povećati rizik od erozije i destabilizacije tla. Slična upozorenja o mogućem klizanju terena i posljedicama građevinskih intervencija objavljivana su i tokom prethodne godine.
I tu dolazimo do pitanja koje, po našem mišljenju, više nije samo pitanje urbanizma.
Ako je prostor zaštićen, ako postoje stručni nalazi koji upozoravaju na nestabilnost terena i ako su na istom području prepoznate vrijedne biljne zajednice, ko je odgovoran za kontrolu onoga što se na terenu dešava?
Odgovor ne može biti samo prebacivanje nadležnosti između lokalne uprave, urbanističkih organa, inspekcija i institucija za zaštitu životne sredine.
Jer zaštita prirode koja postoji samo u planskom dokumentu, a ne vidi se na terenu, teško može biti stvarna zaštita.
Spas nije samo pitanje zelenila
Posebnost brda Spas nije samo u tome što predstavlja jednu od prepoznatljivih zelenih zona Budve. Njegov značaj proizlazi iz kombinacije pejzažnih, botaničkih i ekoloških vrijednosti, ali i činjenice da se iznad gusto naseljenih djelova grada nalazi teren čija je stabilnost već bila predmet stručnog ispitivanja.
Zato eventualna devastacija ovog prostora ne bi bila samo gubitak još jedne površine pod mediteranskom vegetacijom.
Ako se promjenama terena povećava rizik od erozije ili klizanja, pitanje postaje i pitanje bezbjednosti ljudi koji žive ispod padine.
Upravo zato bi bilo važno da javnost dobije jasne odgovore: šta je na Spasu posljednjih godina odobreno, šta je rađeno bez odobrenja, ko je vršio nadzor, kakvo je trenutno stanje terena i da li su preporuke stručnjaka iz 1995. godine uzete u obzir u kasnijim planskim dokumentima i građevinskim postupcima?
To nijesu pitanja koja treba postaviti tek kada se teren pokrene.
Zaštita ne smije početi poslije štete
Priča o Spasu pokazuje mnogo širi problem Crne Gore – često vrlo brzo prepoznamo vrijednost prostora na papiru, proglasimo ga značajnim ili zaštićenim, unesemo ga u planske dokumente, a onda godinama izostane ono najvažnije: kontinuirana kontrola onoga što se na terenu zaista događa.
U međuvremenu, prirodni sistem se mijenja, vegetacija nestaje, teren se zasijeca, voda pronalazi nove puteve, a odgovornost postaje pitanje za nekoliko institucija odjednom.
Zato se danas ne moramo pitati samo kako sačuvati brdo Spas.
Moramo pitati i nešto mnogo jednostavnije:
Ako znamo da je Spas vrijedan i ako decenijama znamo da je dio njegove padine geološki osjetljiv, zašto zaštita počinje tek onda kada se pojavi opasnost?
Odgovor na to pitanje važniji je od još jednog saopštenja. Jer kada se priroda jednom ozbiljno poremeti, a teren pokrene, više nije dovoljno utvrđivati ko je bio nadležan. Tada će biti važno samo ono što je moglo biti spriječeno.
ETOportal/N.G.
