Kako javljaju hrvatski mediji,slučaj ilegalno odloženog otpada na području Gospića prerasta lokalni ekološki problem i postaje ozbiljno pitanje odgovornosti hrvatskih institucija prema zaštiti životne sredine. Prema nalazima vještačenja i informacijama iz istrage, na prostoru bivšeg PPK Velebit nezakonito je odloženo oko 37.000 tona otpada, uključujući i materijal za koji se sumnja da je opasan. Ilegalno dopremanje i odlaganje, prema dosadašnjim saznanjima istražitelja, počelo je 2021. godine, dok je kompanija Tipos Resurs naredne godine dobila županijsku dozvolu za gospodarenje neopasnim otpadom. Slučaj je u javnost snažnije dospio nakon što je USKOK ukazao na problem, a posljednjih dana dobio je i političku dimenziju: predsjednik Hrvatske Zoran Milanović situaciju je nazvao ekocidom i zatražio hitnu sanaciju i utvrđivanje odgovornosti, dok opozicione i pojedine vladajuće političke snage traže snažniju institucionalnu reakciju, uključujući i razmatranje proglašenja ekološke katastrofe na području Like.
Ozbiljnost slučaja dodatno proizlazi iz činjenice da se problem ne može posmatrati samo kroz količinu otpada, već kroz prostor u kojem je otpad odlagan. Lika je jedno od ključnih prirodnih područja Hrvatske, prostor Plitvičkih jezera, Velebita, rijeke Gacke i brojnih zaštićenih prirodnih cjelina, čija vrijednost prevazilazi lokalne i nacionalne granice. Zbog toga pitanje mogućeg uticaja otpada na zemljište, podzemne i površinske vode i šire ekosisteme zahtijeva stručnu, transparentnu i hitnu procjenu, bez političkog preuveličavanja, ali i bez institucionalnog umanjivanja rizika. Posebno zabrinjava ukoliko se potvrdi da je dio materijala klasifikovan kao opasan i da je godinama bio izvan sistema adekvatnog nadzora. Vanredna sjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, kao i najavljeni sastanak čelnika vladajuće koalicije, pokazuju da je slučaj prerastao pitanje komunalnog upravljanja otpadom i postao test sposobnosti države da zaštiti prostor od posljedica mogućih nezakonitih aktivnosti.
Za Hrvatsku, kao članicu Evropske unije, ova afera ima i širi institucionalni značaj. Zaštita životne sredine jedno je od važnih područja evropskih politika, a upravljanje otpadom podrazumijeva jasne standarde, nadzor, odgovornost proizvođača i obrađivača otpada, kao i princip da zagađivač snosi troškove posljedica. Zato se od hrvatskih institucija sada ne očekuje samo politička reakcija, već prije svega potpuna identifikacija otpada, utvrđivanje rizika, nezavisna procjena mogućeg zagađenja, hitna sanacija ugroženog prostora i utvrđivanje individualne i institucionalne odgovornosti.
ETOportal / V.M.
