Globalno poskupljenje hrane, uvozna zavisnost, suša i visoke temperature stvaraju novi pritisak na cijene hrane i poljoprivredu u Crnoj Gori
Globalno tržište hrane ulazi u zonu novog cjenovnog pritiska. Oxford Economics procjenjuje da bi cijene hrane u svijetu ove godine mogle porasti 11,8 odsto, a naredne još 4,8 odsto, pri čemu bi najveći udar trebalo da pretrpe žitarice, voće, povrće i mliječni proizvodi. Uzrok više nije samo jedan već ratovi i poremećaji trgovinskih tokova djeluju zajedno sa toplotnim talasima, sušom, skupljom energijom i đubrivom. Evropska proizvodnja već osjeća posljedice. Evropsko udruženje Coceral smanjilo je procjenu ovogodišnje proizvodnje žitarica za EU i Veliku Britaniju sa 295,5 na 286,6 miliona tona. To je važna vijest i za Crnu Goru, jer pitanje više nije samo koliko će poskupjeti hljeb, već koliko će poskupjeti cijeli lanac od njive do potrošačke korpe.
Za Crnu Goru je problem veći od same globalne prognoze. Naša zemlja nema dovoljno snažnu domaću proizvodnju da bi bila ozbiljna brana uvoznim cijenama. U 2025. godini uvoz poljoprivrednih proizvoda premašio je 1,07 milijardi eura, dok je izvoz bio oko 106 miliona, pa je pokrivenost uvoza izvozom ostala ispod deset odsto. Zato se postavlja nekoliko neprijatnih, ali neizbježnih pitanja: koliko će domaće cijene hrane reagovati ako poskupi pšenica, mlijeko ili stočna hrana; koliko prostora trgovci i uvoznici imaju da apsorbuju veće nabavne troškove; i koliko će država moći da interveniše ako istovremeno porastu cijene energenata, transporta i sirovina? Odgovor nije jednostavan jer globalni rast od 11,8 odsto ne znači da će svaki proizvod u Crnoj Gori poskupjeti toliko, ali uvozno zavisna ekonomija nema mnogo mehanizama kojima može dugoročno neutralisati takav udar. IMF je upravo upozorio da je Crna Gora osjetljiva na međunarodne promjene cijena hrane zbog velikog udjela uvozne hrane u potrošačkoj korpi.
A onda dolazi domaći problem koji bi mogao biti još ozbiljniji , klima. Crnogorski poljoprivrednik ove godine ne plaća samo skuplje inpute, već i cijenu vremena. Ministarstvo poljoprivrede je u avgustu sa farmerima razgovaralo o posljedicama dugotrajnog sušnog perioda i smanjenju prinosa kabaste stočne hrane, dok proizvođači upozoravaju da je sijeno već znatno teže obezbijediti. To znači da se pritisak može prenijeti sa njive na štalu, a zatim sa štale na meso, mlijeko i sir. Stručna procjena je da ekstremne temperature više nijesu samo meteorološki problem, već ekonomski trošak jer manji prinosi znače veću potrebu za uvozom, veći trošak proizvodnje i slabiju konkurentnost domaćeg proizvođača. IMF upozorava da klimatske promjene u Crnoj Gori povećavaju rizik od suša i toplotnih talasa upravo u sektorima poput poljoprivrede, dok samo Ministarstvo navodi duže ljetnje suše, češće toplotne talase i promjene uslova proizvodnje kao sve izraženije posljedice klimatskih promjena. Zato pravo pitanje za Vladu više nije samo kako spriječiti novo poskupljenje hrane, već kako spriječiti da Crna Gora u narednim godinama postane još zavisnija od uvoza hrane koju sama više neće moći da proizvede u dovoljnim količinama. Ako se taj odgovor ponovo svede na kratkoročne mjere i intervencije tek kada cijene eksplodiraju, problem će ostati isti , samo će račun svaki put biti veći.
ETOportal / V.M.
