Javne nabavke su jedan od najosjetljivijih kanala potrošnje javnog novca. Iako crnogorski zakon predviđa antikorupcijske mehanizme, ključno pitanje ostaje njihova dosljedna primjena i kontrola.
Autor: mr Vojislav Marković
Javne nabavke nijesu samo administrativna procedura, već jedan od ključnih mehanizama upravljanja javnim novcem. Zakon o javnim nabavkama Crne Gore propisuje načela transparentnosti, konkurencije, jednakog tretmana i nediskriminacije, uz posebna pravila za sprečavanje korupcije i sukoba interesa. Zato pitanje nije samo da li je tender objavljen, već da li je postupak od početka do kraja vođen tako da štiti javni interes i omogućava stvarnu konkurenciju.
Korupcijski rizik često ne počinje samim izborom ponuđača. Može nastati već prilikom planiranja nabavke, procjene vrijednosti, definisanja tehničkih specifikacija i kriterijuma za izbor. Favorizovanje određenog ponuđača, sukob interesa, ograničavanje konkurencije ili nedovoljno obrazložene odluke nijesu sami po sebi dokaz korupcije, ali predstavljaju ozbiljne rizike koje institucije moraju prepoznati i kontrolisati. Upravo zato zakon predviđa antikorupcijska pravila, obavezu prijavljivanja saznanja o korupciji i mehanizme za upravljanje sukobom interesa.
Poseban problem nastaje kada se transparentnost svede na formalno objavljivanje dokumentacije. Javnost mora biti u mogućnosti da razumije zašto se nešto nabavlja, kako je utvrđena procijenjena vrijednost, koji su kriterijumi primijenjeni, ko je odlučivao, koliko je ponuda pristiglo i zbog čega je izabrana određena ponuda. Kontrola pritom ne smije završiti potpisivanjem ugovora. Izmjene ugovora, dodatni radovi, promjene cijena i produženja rokova takođe moraju biti predmet nadzora.
Naše ključno pitanje zato nije samo ko je dobio posao, već da li bi isti ponuđač bio izabran pod potpuno otvorenim, konkurentnim i provjerljivim uslovima. Ako institucija ne može jasno objasniti kriterijume i odluke, problem je u transparentnosti i odgovornosti. Ako se potencijalni sukobi interesa ignorišu ili se uočeni rizici ne kontrolišu, antikorupcijski mehanizmi ostaju samo formalnost.
Crna Gora zato ne treba samo nova pravila, već dosljednu primjenu postojećih. Svaki postupak mora imati jasan trag odlučivanja, svaki sukob interesa mora biti provjeren, a svaka sumnja na korupciju prijavljena nadležnim institucijama. Javne nabavke nijesu privatni dogovor, već raspolaganje novcem građana. Mjera uspjeha nije broj sprovedenih tendera, već sposobnost države da dokaže da je svaki javni euro potrošen zakonito, transparentno i u najboljem javnom interesu.
