Stalna žurba i obaveze ostavljaju malo prostora za odmor. Zašto nam je teško da usporimo i kako da se odmaramo bez osjećaja krivice?
Postoje dani kada nam ne prija ni razgovor, ni izlazak, ni gledanje filma, pa čak ni knjiga koju smo dugo željeli da pročitamo. Najradije bismo ostali kod kuće, sklonili telefon, ne gledali na sat i jednostavno ne radili ništa. A onda se, gotovo neprimjetno, pojavi misao da bismo to vrijeme mogli bolje da iskoristimo. Mogli bismo nešto da završimo, pospremimo, odgovorimo na poruke ili makar napravimo plan za sjutra.
Tako se dogodi da ni odmor ne umijemo da provedemo bez obaveza.
Kada i slobodno vrijeme postane zadatak
Navikli smo da dan mjerimo onim što smo završili. Posao, kupovina, kućne obaveze, računi, poruke, briga o porodici i sve ono što se podrazumijeva, a rijetko ulazi u spisak urađenih stvari. Kada konačno dobijemo nekoliko slobodnih sati, često pokušavamo da ih ispunimo nečim korisnim.
U takvom ritmu mirovanje može početi da liči na gubljenje vremena. Čak i kada smo umorni, teško nam je da sebi kažemo da je za danas dovoljno. Kao da odmor moramo da zaslužimo, a ne da je on normalan dio života.
Dio problema je i u tome što su nam telefoni stalno pri ruci. Čim nastane nekoliko minuta tišine, posežemo za ekranom. Provjeravamo vijesti, poruke i tuđe živote, pa i vrijeme koje smo namijenili odmoru pretvaramo u još jedan niz informacija koje treba obraditi.
Ne mora svaki trenutak da bude ispunjen
Ponekad nam je potrebno upravo ono što najčešće preskačemo: vrijeme bez plana. Da popijemo kafu polako, gledamo kroz prozor, prošetamo bez cilja ili sjedimo u tišini. Nekome će prijati da sluša muziku, drugome da provede vrijeme u dvorištu, a neko će se najbolje odmoriti uz jednostavan razgovor sa bliskom osobom.
Ne postoji jedinstven recept za predah. Važno je da odmor ne postane još jedna obaveza sa pravilima koja moramo da ispunimo. Ako smo odlučili da provedemo veče bez velikih planova, ne moramo na kraju da napravimo spisak svega što smo mogli da uradimo umjesto toga.
To ne znači da treba zanemariti odgovornosti ili stalno odlagati važne poslove. Razlika je u tome da prepoznamo kada nam je predah zaista potreban i da sebi dozvolimo da ga uzmemo bez neprekidnog preispitivanja.
Odmor nije nagrada za savršeno završen dan
Obaveze se rijetko završavaju jednom zauvijek. Kada riješimo jedan problem, pojavi se drugi; kada završimo posao, kod kuće nas čeka nešto novo. Ako čekamo da sve bude gotovo kako bismo se odmorili, lako se može dogoditi da za odmor nikada ne ostane dovoljno vremena.
Zato vrijedi ponekad zastati i zapitati se da li nam je baš sada potrebno još jedno obavljeno zaduženje ili nekoliko mirnih minuta. Ne moramo svaki put pronaći dubok razlog za umor niti opravdavati potrebu da usporimo.
Ako iscrpljenost traje dugo, ne prolazi ni nakon odmora ili počinje da utiče na svakodnevno funkcionisanje, dobro je obratiti pažnju na to i potražiti stručni savjet kada je potrebno. Ali obična potreba da jedan dan provedemo mirnije sama po sebi nije znak lijenosti.
Život ne čine samo stvari koje smo završili. Čine ga i trenuci u kojima smo bili prisutni, bez žurbe i bez osjećaja da negdje kasnimo.
Ponekad je sasvim dovoljno da dan privedemo kraju, ostavimo ono što može da sačeka i kažemo sebi da danas više ne moramo ništa. Svijet će i sjutra imati svoje zahtjeve. Ne moramo mu baš svakog trenutka biti na raspolaganju.
ETOportal
