U vremenu kada se filmski svjetovi sve češće stvaraju pomoću računara, studio LAIKA odlučio je da publiku ponovo podsjeti na čaroliju koja nastaje kada se likovi, predmeti i čitavi pejzaži prave rukama. Njihov novi animirani film „Wildwood“ privukao je pažnju ne samo pričom o začaranoj šumi već i dugim putem koji je prethodio njegovom dolasku na veliko platno.
Projekat je razvijan tokom 16 godina, a reditelj Travis Knight čekao je da se razviju tehnologija i proizvodni postupci koji bi omogućili da se ovako zahtjevan filmski svijet izgradi na način koji je zamislio. Film je premijerno prikazan na Londonskom filmskom festivalu, dok je bioskopsko prikazivanje u Sjedinjenim Američkim Državama najavljeno za 23. oktobar.
Svaki pokret nastaje iznova
„Wildwood“ je zasnovan na istoimenom romanu Kolina Meloya, sa ilustracijama Karson Elis. Priča prati dvanaestogodišnju Prue, koja kreće u opasnu potragu za mlađim bratom nakon što ga odnesu vrane. Na putu ulazi u tajanstveni svijet šume u kojoj žive neobična bića, a iza čudesnih prizora kriju se i ozbiljne prepreke.
Posebnost filma je stop-animacija, tehnika u kojoj se fizičke lutke i predmeti pomjeraju veoma malim koracima, a svaki položaj fotografiše zasebno. Kada se veliki broj takvih snimaka prikaže jedan za drugim, nastaje iluzija pokreta.
To znači da iza jednog kratkog pokreta može stajati mnogo pažljivog rada. Izraz lica, okretanje glave ili korak lika ne nastaju jednim pritiskom na dugme. Animatori moraju da pomjeraju lutke, provjeravaju položaj, fotografišu kadar i ponavljaju postupak, vodeći računa da pokret djeluje prirodno.
Razmjere ovog projekta pokazuju i podaci o produkciji koje je objavila agencija Associated Press: za film je napravljeno 136 scenografskih cjelina i 231 lutka, dok je izrada jednog lika zahtijevala oko 3.000 sati rada.
Zašto je ručni rad i dalje važan?
Stop-animacija ne znači da se film pravi bez savremene tehnologije. Naprotiv, digitalni alati mogu pomoći u planiranju, dizajnu i završnoj obradi, ali fizički modeli i pažljivo izvedeni pokreti ostaju u središtu ove tehnike.
Upravo je to ono što ovakve filmove razlikuje od animacije koja se u potpunosti stvara digitalno. Gledaocu možda nije uvijek vidljivo koliko je vremena utrošeno na pojedinačni kadar, ali tekstura materijala, osvjetljenje i sitni detalji daju svijetu na ekranu poseban karakter.
Studio LAIKA poznat je po filmovima „Koralina“, „ParaNorman“, „The Boxtrolls“, „Kubo and the Two Strings“ i „Missing Link“, koji su svi bili nominovani za Oskara u kategoriji najboljeg dugometražnog animiranog filma. „Wildwood“ nastavlja tu tradiciju, uz još ambiciozniji svijet koji spaja fantastiku, avanturu i ručno izrađenu animaciju.
Upravo u tome leži zanimljivost ovog filmskog poduhvata. U industriji koja stalno traži brže načine da proizvede što više sadržaja, postoje autori koji i dalje ulažu godine u detalje koje gledalac možda primijeti samo na trenutak.
A ponekad je upravo taj trenutak dovoljan da povjerujemo kako pred nama nije lutka, već živo biće koje je zakoračilo u neki drugi svijet.
ETOportal/Nataša Goleš
