Gradovi se ne pamte samo po velikim trgovima, muzejima i znamenitim građevinama. Njihov karakter često čuvaju mjesta na kojima se svakodnevni život odvija bez mnogo ceremonije – pijace na kojima se kupuje hrana, razgovara sa prodavcima, susreću komšije i prenose navike koje traju generacijama.
Zato je požar koji je 12. oktobra uništio istorijsku pijacu Marché des Enfants Rouges u Parizu mnogo više od vijesti o oštećenom objektu. Francuska prijestonica ostala je bez jednog od svojih prepoznatljivih mjesta, čija istorija traje duže od četiri vijeka.
Pijaca koja je preživjela četiri vijeka
Marché des Enfants Rouges nalazi se u četvrti Marais, u centralnom dijelu Pariza, a osnovana je 1615. godine, u vrijeme vladavine Luja XIII. Smatra se najstarijom natkrivenom pijacom hrane u francuskoj prijestonici.
Ime, koje u prevodu znači „Pijaca crvene djece“, povezano je sa obližnjim sirotištem čija su djeca nosila crvenu odjeću. Pijaca je tokom vjekova postala dio identiteta ovog dijela grada, a od 1982. godine nalazi se na listi istorijskih spomenika.
Posljednjih decenija bila je poznata i po raznovrsnoj gastronomskoj ponudi. Na jednom mjestu mogli su se pronaći svježi proizvodi, tradicionalna francuska hrana i jela različitih svjetskih kuhinja. Dolazili su lokalni stanovnici, ali i turisti koji su željeli da upoznaju Pariz izvan njegovih najpoznatijih turističkih ruta.
Upravo takva mjesta pokazuju kako se istorija i savremeni život mogu susresti u istom prostoru.
Kada nestane više od zgrade
Požar je izbio u ranim jutarnjim satima 12. oktobra. Vatrogasci su uspjeli da spriječe širenje vatre na okolne objekte, ali je sama pijaca pretrpjela razorna oštećenja, a dio metalne konstrukcije se urušio. Uzrok požara nije bio poznat u vrijeme objavljivanja prvih izvještaja, a istraga je pokrenuta.
Posljedice ovakvog događaja ne mjere se samo vrijednošću uništenog objekta. Za trgovce koji su tu radili pijaca je bila mjesto od kojeg su zavisili njihovi prihodi. Za stanovnike okolnih ulica predstavljala je dio svakodnevne rutine, a za grad prostor u kojem se lokalna kultura nije čuvala samo kroz izložbe i arhivske zapise već se živjela svakog dana.
Istorijske pijace imaju posebnu ulogu upravo zato što povezuju različite generacije i društvene grupe. One nijesu samo mjesta kupovine. Na njima se susreću stari i novi stanovnici, porodične radnje opstaju uz savremene ugostiteljske ponude, a lokalni običaji prilagođavaju se vremenu koje dolazi.
Kada takvo mjesto nestane, dio tih veza može biti prekinut. Trgovci mogu pronaći nove prostore, a grad može obnoviti objekat, ali nije uvijek jednostavno vratiti isti osjećaj pripadnosti i kontinuiteta.
Može li se istorija obnoviti?
Obnova istorijskih pijaca zahtijeva više od građevinskih radova. Potrebno je zaštititi ono što je preostalo, poštovati istorijsku vrijednost prostora i omogućiti trgovcima da nastave posao. Važno je i da mjesto, nakon obnove, ostane dostupno lokalnoj zajednici, a ne samo turistima.
Pariz sada mora da se suoči sa gubitkom jednog od svojih istorijskih prostora. Istraga treba da utvrdi kako je do požara došlo, dok će budući koraci pokazati na koji način grad može da sačuva nasljeđe pijace i pomogne ljudima čiji je rad bio vezan za nju.
Ovaj događaj podsjeća da kulturno nasljeđe ne čine samo palate, muzeji i spomenici. Čine ga i male radnje, pijace, zanatske radionice i mjesta na kojima se svakodnevno susreću ljudi.
Jer grad može da podigne novu zgradu, obnovi fasadu i vrati tezge. Mnogo je teže vratiti sve ono što je jedno mjesto godinama značilo ljudima koji su u njega dolazili.
ETOportal
