Dok vještačka inteligencija nezaustavljivo raste, raste i potreba za računarima koji mogu da je pokreću. A ti računari nijesu negdje u oblaku – nalaze se u ogromnim data centrima koji troše struju, zauzimaju prostor i, zavisno od sistema hlađenja, velike količine vode. Zato tehnološke kompanije sve ozbiljnije gledaju prema svemiru.
AI Fokus/Nataša Goleš
Data centri postali su jedan od ključnih djelova digitalnog svijeta. Bez njih nema servisa koje svakodnevno koristimo, od pretraživača i društvenih mreža do bankarskih sistema, cloud platformi i sve moćnijih AI modela.
Problem je što njihova potrošnja raste zajedno sa našim apetitom za tehnologijom.
Posebno je zahtjevna vještačka inteligencija. Treniranje velikih modela i njihovo svakodnevno pokretanje zahtijevaju ogromne računarske kapacitete, a samim tim i energiju. Pored električne energije, veliki data centri mogu imati i značajne potrebe za vodom kada koriste sisteme hlađenja koji se oslanjaju na isparavanje.
Drugim riječima, AI možda živi „u oblaku“, ali njegovi računari žive vrlo konkretno – na zemlji.
Zato se pojavila ideja koja je do prije nekoliko godina zvučala kao naučna fantastika: šta ako dio data centara preselimo u orbitu?
Google već razvija projekat Suncatcher, koji predviđa mrežu satelita sa sopstvenim AI procesorima. Sateliti bi koristili Sunčevu energiju i međusobno komunicirali optičkim vezama. Prvi testovi planirani su za 2027. godinu. Google – Project Suncatcher
I druge kompanije razvijaju slične koncepte. Cilj je da se računarska infrastruktura jednog dana postavi tamo gdje je Sunčeva energija praktično stalno dostupna, a pritisak na zemaljske energetske i vodne resurse može biti manji.
Naravno, nije sve tako jednostavno.
Server koji pošaljemo u orbitu ne možemo sjutra poslati u servis. Oprema mora da izdrži lansiranje, radijaciju i ekstremne uslove, a toplota koju proizvode računari mora da se odvodi kroz posebne sisteme. Tu su i cijena lansiranja, komunikacija sa Zemljom i pitanje šta raditi sa dotrajalom opremom.
Zbog svega toga, orbitalni data centri još nijesu spremni da zamijene one na Zemlji.
Ali možda i nije loše što se o tome razmišlja.
Jer dok tražimo način da vještačku inteligenciju učinimo još većom i moćnijom, bilo bi dobro da istovremeno razmišljamo koliko će nas to koštati u energiji, vodi i prostoru koji dijelimo sa ostatkom svijeta.
Ako već AI želi da osvoji svijet, možda je krajnje vrijeme da njegovi serveri počnu da osvajaju – svemir.
Iskreno, ne bih imala ništa protiv da taj dio budućnosti stigne što prije.
ETOportal
