Nacionalna šuma Busako u Portugalu postala je prva sertifikovana terapeutska šuma na Pirinejskom poluostrvu i tek četvrta u svijetu. Međunarodni sertifikat dodijeljen je 17. jula, čime je Busako uvršten među posebno zaštićene prirodne prostore namijenjene i programima šumske terapije.
Smještena u mjestu Luso, u opštini Mealhada, šuma se prostire na 105 hektara i poznata je po izuzetno bogatoj zbirci drveća i žbunja. U njoj raste oko 250 vrsta, a prostor obuhvata arboretum, vrtove i Dolinu paprati, Reliktnu šumu i Pinhal do Markes.
Sertifikaciju je dodijelila organizacija Healing Forest – International Certification Office, a Busako se sada pridružio još samo trima sertifikovanim šumama: Benediktinskom samostanu u Austriji i Lahnštajnu i Bad Nauhajmu u Njemačkoj. Sertifikat važi do 2031. godine.
Ali šta jednu šumu čini „terapeutskom“?
Nije dovoljno samo imati mnogo drveća i lijep pejzaž. Sertifikacija podrazumijeva određene uslove, među kojima su staze različite težine, prostori namijenjeni terapiji i vježbama opuštanja, kao i prirodne karakteristike koje omogućavaju zaštitu od buke, vjetra i vizuelnih smetnji. U šumi se mogu organizovati vođeni programi poput „šumskog kupanja“ (shinrin-yoku) i drugih oblika šumske terapije.
Boravak u prirodi i šumska terapija povezuju se sa smanjenjem stresa i anksioznosti, boljim raspoloženjem, snom i krvnim pritiskom, ali je važno naglasiti da terapeutska šuma nije zamjena za medicinsko liječenje. Riječ je o pristupu koji može dopuniti konvencionalnu zdravstvenu i psihološku podršku.
Busako tako dobija i novu ulogu u razvoju zdravstvenog i wellness turizma, ali i u istraživanju uticaja prirode na zdravlje i dobrobit ljudi.
Možda je najzanimljivije što ono što se danas formalno sertifikuje kao terapija ljudi već vjekovima intuitivno rade – odu u šumu kada im treba mir.
„Portugal je jednu svoju šumu sertifikovao kao terapijsku. Crna Gora možda nema takav sertifikat, ali ima ono što je mnogo važnije – gotovo 60 odsto teritorije pod šumama. Od Biogradske gore i Durmitora do Prokletija, Komova i brojnih manje poznatih šumskih predjela, priroda nam je već ponudila ono što drugdje tek počinju da formalno prepoznaju. Možda je vrijeme da prestanemo da ih posmatramo samo kao šume i počnemo da ih čuvamo i koristimo kao ono što mogu biti – mjesta za odmor, oporavak i zdraviji život.“
ETOportal
