Hrvatska podržava članstvo Crne Gore u EU, ali traži rješavanje sporova o brodu Jadran, Morinju, nestalima i drugim bilateralnim pitanjima.
Evropski put Crne Gore i odnosi sa Hrvatskom sve su više povezani sa pitanjem koje prevazilazi uobičajenu bilateralnu diplomatiju i u kojoj mjeri neriješeni sporovi između susjednih država mogu uticati na završnicu pristupnih pregovora sa Evropskom unijom?
Zvanični stav Zagreba je da podrška članstvu Crne Gore u EU nije sporna, ali da otvorena pitanja moraju biti riješena kako ne bi opterećivala pristupni proces. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova to je izričito navelo u saopštenju od 22. jula 2026. godine, uz obrazloženje da su dobrosusjedski odnosi jedan od političkih kriterijuma proširenja.
Među pitanjima na kojima Hrvatska insistira nalaze se obeštećenje bivših logoraša, potraga za nestalima iz rata devedesetih, procesuiranje ratnih zločina, imovinska pitanja hrvatskih porodica u Crnoj Gori, spomen-ploča u Morinju, naziv bazena u Kotoru, razgraničenje na moru i vlasništvo nad školskim brodom „Jadran“.
Riječ je o pitanjima različite pravne i političke prirode. Neka se odnose na posljedice rata i prava pojedinaca, druga na imovinu i državnu sukcesiju, dok su pojedina postala dio šire rasprave o istorijskom nasljeđu i nacionalnom identitetu. Njihovo objedinjavanje u bilateralni paket pokazuje koliko se u odnosima dvije države prepliću pravna pitanja, istorijska sjećanja i aktuelni politički interesi.
Dijalog postoji, ali konačna rješenja nijesu potvrđena
Da se o otvorenim pitanjima razgovara, potvrđuju zvanična saopštenja Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore. Političke konsultacije predstavnika dvije države održane su u Zagrebu 27. januara i 14. maja 2025. godine.
U saopštenjima crnogorskog ministarstva navedeno je da su razgovori bili posvećeni stanju otvorenih pitanja, dinamici njihovog rješavanja i mogućnosti postizanja konkretnih rezultata. Obje strane izrazile su spremnost za nastavak dijaloga.
Crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova je 15. juna 2026. ponovo saopštilo da se o otvorenim pitanjima razgovara kontinuirano, na različitim nivoima i u različitim formatima. Navedeno je i da su za pojedina pitanja formirane posebne komisije ili obnovljen rad ranije uspostavljenih tijela.
Takva saopštenja potvrđuju postojanje pregovaračkog procesa, ali sama po sebi ne znače da su sporovi riješeni. Isto tako, tvrdnja da nijedno pitanje nije riješeno mora se posmatrati u kontekstu konkretnog dokumenta i definicije konačnog rješenja koju primjenjuje svaka strana.
Za Crnu Goru, koja članstvo u EU postavlja kao jedan od ključnih spoljnopolitičkih ciljeva, odnosi sa susjedima imaju praktičan značaj. Evropski pregovori ne podrazumijevaju samo usklađivanje zakonodavstva sa pravnom tekovinom Unije već i ispunjavanje političkih kriterijuma i održavanje dobrosusjedskih odnosa.
Hrvatska, kao članica EU, naglašava da bilateralni sporovi ne bi trebalo da ostanu neriješeni u završnoj fazi pristupanja Crne Gore. Međutim, iz te pozicije ne proizlazi da je svaki hrvatski zahtjev automatski prihvaćen kao pravno osnovan, niti da je unaprijed određeno kakav će biti njegov uticaj na konačnu odluku o članstvu.
Za procjenu položaja Crne Gore važno je razlikovati tri nivoa: zahtjeve koje postavlja Zagreb, odgovore i pregovaračke poteze Podgorice i formalne odluke institucija Evropske unije. Tek njihovo zajedničko razmatranje može pokazati da li će pojedina pitanja ostati u okviru bilateralnog dijaloga ili će imati neposrednije posljedice po pristupne pregovore.
U hrvatskom pristupu nema nužno protivrječnosti između podrške evropskom članstvu Crne Gore i insistiranja na rješavanju bilateralnih sporova. Zagreb svoje zahtjeve predstavlja kao dio dobrosusjedskih odnosa i obaveza koje, prema njegovom tumačenju, treba ispuniti prije završetka pristupnog procesa.
Za Podgoricu je izazov da istovremeno nastavi evropske reforme i vodi pregovore o pitanjima koja imaju pravnu, istorijsku i političku težinu. Za obje države, rezultat će zavisiti od toga da li će razgovori dovesti do konkretnih, dokumentovanih i obostrano prihvatljivih rješenja.
Za sada je pouzdano utvrđeno da otvorena pitanja postoje, da su predmet zvaničnih konsultacija i da Hrvatska njihovo rješavanje povezuje sa završetkom evropskog puta Crne Gore. Tvrdnje o konačnom statusu svakog pojedinačnog spora moraju se, međutim, provjeravati zasebno, na osnovu relevantnih dokumenata i zvaničnih odluka.
ETOportal / V.M.
