Sitne čestice plastike pronađene su i u vodi sa česme i u flaširanoj vodi. Pojedina istraživanja bilježe desetine čestica po litru, dok je jedna studija u flaširanoj vodi otkrila čak oko 240.000 mikro- i nanoplastičnih čestica po litru. Naučnici, međutim, upozoravaju da se rezultati ne mogu jednostavno porediti i da dugoročni uticaj na zdravlje još nije dovoljno poznat.
Plastika je postala dio gotovo svakog segmenta savremenog života – od ambalaže i odjeće do kućnih predmeta i industrijskih proizvoda. Vremenom se veći komadi plastike raspadaju na sve sitnije djelove, stvarajući mikroplastiku i nanoplastiku, čestice koje su toliko male da ih ne možemo vidjeti golim okom.
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da su ove čestice pronađene u životnoj sredini, hrani, vazduhu, ali i vodi koju svakodnevno pijemo.
Koliko mikroplastike ima u vodi?
Jednostavan odgovor ne postoji. Količina pronađenih čestica značajno se razlikuje od uzorka do uzorka, ali i od metode kojom naučnici analiziraju vodu.
Pregled 43 naučne studije, objavljen 2025. godine, obuhvatio je istraživanja vode sa česme iz različitih djelova svijeta. Autori su izračunali objedinjenu prosječnu vrijednost od oko 57 čestica mikroplastike po litru.
Ipak, razlike među istraživanjima bile su velike, pa ovaj podatak ne treba shvatiti kao univerzalnu vrijednost za vodu koju pijemo.
Posebnu pažnju privuklo je istraživanje objavljeno u časopisu „Proceedings of the National Academy of Sciences“ početkom 2024. godine. Naučnici su analizirali tri popularna brenda flaširane vode i utvrdili da se u prosjeku u jednom litru nalazi oko 240.000 sitnih plastičnih čestica.
Oko 90 odsto pronađenih čestica činila je nanoplastika, odnosno još sitniji djelovi plastike.
Važno je naglasiti da se ovaj rezultat odnosi na konkretno istraživanje tri brenda i ne predstavlja prosjek za svu flaširanu vodu na tržištu.
Kako plastika dospijeva u vodu?
Mikroplastika nastaje raspadanjem plastičnog otpada pod uticajem sunčeve svjetlosti, vremenskih prilika i mehaničkog habanja.
U vodene tokove može dospjeti putem otpadnih voda, površinskog spiranja zemljišta, industrijskog zagađenja i razgradnje odbačene ambalaže.
Čestice se mogu pojaviti i u sistemima za distribuciju vode, dok kod flaširane vode potencijalni izvori uključuju ambalažu, čepove i sam proces punjenja.
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da su mikroplastika i nanoplastika pronađene i u vodi sa česme i u flaširanoj vodi.
Da li je voda iz plastične flaše manje bezbjedna od vode sa česme?
Ne postoji jednostavno pravilo da je jedna vrsta vode uvijek bolja od druge kada je riječ o mikroplastici.
Pojedina istraživanja pokazala su veći broj čestica u flaširanoj vodi, ali rezultati zavise od vrste ambalaže, izvora vode, načina čuvanja i laboratorijske metode.
Jedan od problema jeste i to što različite laboratorije ne koriste uvijek iste metode za otkrivanje i brojanje čestica. Neke analize mogu registrovati veoma sitne nanoplastične čestice, dok druge obuhvataju samo veće djelove plastike.
Zbog toga se rezultati pojedinih istraživanja ne mogu direktno porediti.
Koliko je mikroplastika opasna po zdravlje?
Ovo je pitanje na koje nauka još nema konačan odgovor.
Istraživanja su pokazala da su plastične čestice pronađene u različitim ljudskim uzorcima, uključujući krv, pluća i tkiva. Međutim, samo prisustvo čestica ne dokazuje da one izazivaju određenu bolest.
Naučnici istražuju moguće posljedice dugotrajne izloženosti, uključujući uticaj na ćelije, zapaljenske procese i organe. Ipak, još nema dovoljno pouzdanih podataka da bi se utvrdilo koliki je stvarni rizik za ljude pri uobičajenom unosu putem vode i hrane.
Svjetska zdravstvena organizacija u svom izvještaju navodi da dostupni dokazi nijesu dovoljni za čvrste zaključke o toksičnosti plastičnih čestica, naročito nanoplastike. Američka Agencija za hranu i ljekove (FDA) takođe ističe da dosadašnji naučni dokazi ne pokazuju da nivoi mikroplastike pronađeni u hrani predstavljaju utvrđen rizik po zdravlje ljudi.
Možemo li smanjiti izloženost mikroplastici?
Iako je gotovo nemoguće u potpunosti izbjeći kontakt sa plastičnim česticama, postoje jednostavne navike kojima možemo smanjiti nepotrebnu izloženost:
- Smanjite korišćenje jednokratne plastične ambalaže kada postoje praktične alternative.
- Koristite čiste posude za višekratnu upotrebu, namijenjene čuvanju vode i hrane.
- Ne izlažite plastične flaše visokim temperaturama i direktnom suncu.
- Pravilno odlažite i reciklirajte plastični otpad.
- Birajte vodu iz pouzdanih izvora i pratite obavještenja nadležnih službi o njenoj ispravnosti.
Treba imati u vidu da ni flaširana voda nije automatski bez mikroplastike, kao što ni sama prisutnost plastičnih čestica ne znači da je voda zdravstveno neispravna.
Problem koji zahtijeva više istraživanja
Mikroplastika je postala jedan od značajnih izazova zaštite životne sredine. Njeno prisustvo u vodi potvrđeno je brojnim istraživanjima, ali naučnici i dalje rade na utvrđivanju stvarnog nivoa izloženosti i mogućih posljedica po zdravlje.
Zato su važni bolji sistemi za kontrolu kvaliteta vode, ujednačene laboratorijske metode i smanjenje plastičnog otpada.
Dok nauka ne pruži preciznije odgovore, najvažnije je ne širiti paniku, ali ni zanemarivati problem koji postaje sve prisutniji u našem okruženju.
ETOportal
