Svjetlosno zagađenje ugrožava ptice, insekte i noćne životinje u prirodnim staništima
Šasko i Skadarsko jezero, Ulcinjska solana i druga prirodna staništa dom su brojnim vrstama ptica i životinja. Vještačka rasvjeta može poremetiti njihov prirodni ritam, ishranu, razmnožavanje i migracije.
Piše: Nataša Goleš
Prirodna staništa imaju svoj ritam, a smjena dana i noći jedan je od njegovih najvažnijih dijelova. Dok ljudi noću pale uličnu rasvjetu, osvjetljavaju objekte, puteve i turističke komplekse, za veliki broj životinja taj prividni produžetak dana znači ozbiljnu promjenu uslova u kojima žive.
Svjetlosno zagađenje nije samo pitanje izgleda noćnog pejzaža. Vještačka svjetlost može promijeniti ponašanje ptica, insekata, šišmiša i drugih životinja, poremetiti njihovu orijentaciju, ishranu, razmnožavanje i prirodne migracije.
Crnogorska jezera – bogatstvo koje ne smije ostati nevidljivo
Šasko jezero, smješteno između Skadarskog jezera i Ulcinjske solane, jedno je od značajnih močvarnih staništa Crne Gore. Njegov položaj na Jadranskom migratornom koridoru čini ga važnim područjem za ptice koje tokom proljećnih i jesenjih seoba prelaze velike udaljenosti. Istraživanja su na ovom području registrovala brojne vrste ptica, a jezero je prepoznato kao područje od značaja za biodiverzitet.
Skadarsko jezero predstavlja još bogatiji primjer. Prema podacima Nacionalnih parkova Crne Gore, na njemu je zabilježeno oko 280 vrsta ptica. Među njima su kudravi pelikan, kormorani, čaplje, gnjurci, patke i brojne selice koje ovdje pronalaze hranu, odmor i mjesta za gniježđenje.
Ulcinjska solana, sa oko 240 registrovanih vrsta ptica prema turističkoj organizaciji Crne Gore, takođe je važno odmorište i stanište za močvarice i migratorne vrste.
Ovi prostori nijesu samo lijepi predjeli. Oni su složeni ekosistemi u kojima su voda, vegetacija, insekti, ribe, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari međusobno povezani.
Šta se događa kada se upale svjetla?
Ptice selice koriste prirodne orijentire, zvijezde i druge signale tokom noćnih migracija. Jaka vještačka rasvjeta može ih privući, dezorijentisati i navesti da promijene pravac leta ili kruže oko osvijetljenih objekata. To može dovesti do iscrpljivanja, sudara sa staklenim površinama i drugih opasnosti.
Za insekte, naročito noćne leptire i druge vrste koje su aktivne u mraku, svjetlosni izvori mogu postati zamka. Umjesto da traže hranu, oprašuju biljke ili se razmnožavaju, oni se okupljaju oko rasvjete, gdje postaju lakši plijen predatorima ili stradaju od iscrpljenosti.
Promjene se odnose i na šišmiše. Neke vrste izbjegavaju osvijetljene prostore, pa im rasvjeta može presjeći uobičajene putanje kretanja između skloništa i područja za ishranu. Druge se okupljaju oko svjetala zbog koncentracije insekata, što mijenja njihovo prirodno ponašanje i odnose među vrstama.
Vještačka rasvjeta može uticati i na vodozemce i druge noćne životinje, jer mijenja uslove u kojima pronalaze hranu, izbjegavaju predatore i obavljaju aktivnosti vezane za razmnožavanje.
Kada se promijeni jedno stanište, posljedice se šire
Izgradnja velikih turističkih kompleksa u blizini jezera, močvara, šuma i drugih osjetljivih područja može donijeti više izvora svjetlosti: osvijetljene fasade, parkinge, šetališta, prilazne puteve, reklamne površine i dekorativnu rasvjetu.
Problem nije samo u jačini svjetlosti. Važni su i njena boja, pravac, trajanje i udaljenost od prirodnih staništa. Kada se tome dodaju buka, saobraćaj, uklanjanje vegetacije i prisustvo velikog broja ljudi, životinje gube dio prostora na kojem su ranije nesmetano živjele.
Posebno je važno da se uticaj ne posmatra samo na jednoj vrsti. Nestanak ili smanjenje brojnosti insekata može uticati na život ptica, šišmiša i drugih životinja koje se njima hrane. Promjena ponašanja ptica može se odraziti na reprodukciju i opstanak njihovih populacija. Tako se poremećaj jednog dijela prirodnog sistema prenosi na druge.
Može li se turistički prostor osvijetliti bez ugrožavanja prirode?
Može, ali je potrebno planirati rasvjetu tako da se ne osvjetljavaju močvare, obale, šumski pojasevi i druga osjetljiva staništa. Rasvjeta treba da bude usmjerena prema tlu, ograničena na neophodne površine, umjerene jačine i isključena ili prigušena kada nije potrebna. Posebnu pažnju treba posvetiti periodima migracije i razmnožavanja životinja.
Prirodna noć nije prazan prostor koji čeka da bude osvijetljen. Ona je dio životnog ciklusa hiljada organizama. Zato se vrijednost nekog predjela ne može mjeriti samo njegovom turističkom atraktivnošću, već i onim što u njemu živi, raste, leti, pliva i razmnožava se.
Kada se jednom naruši prirodna ravnoteža, posljedice često nijesu odmah vidljive. Ali za životinjski svijet promjena može početi već prve noći kada se u njegovom staništu upale svjetla.
ETOportal
