GLOBALNO TRŽIŠTE – Dok se sukobi na Bliskom istoku zaoštravaju, a ključni pomorski prolazi poput Ormuskog tjesnaca suočavaju sa blokadama, na svjetskim okeanima odvija se tiha, ali ekstremno profitabilna operacija. Prema podacima analitičkih kuća za praćenje pomorskog saobraćaja, procjenjuje se da trenutno između 100 i 150 super-tankera (VLCC) pluta bez fiksne destinacije, noseći u svojim trupovima preko 200 miliona barela nafte.
Ovi brodovi nisu „izgubljeni“ niti su žrtve tehničkih problema. Oni su dio strategije „plutajućeg skladištenja“, gdje velike naftne korporacije i globalni trgovci čekaju da cijena energenata dostigne vrhunac prije nego što robu isporuče kupcima.
Rat kao katalizator špekulacija
Od početka eskalacije sukoba na Bliskom istoku i blokade moreuza u martu 2026. godine, cijena sirove nafte postala je ekstremno nestabilna. Za velike igrače na tržištu, svaki dolar rasta po barelu na jednom super-tankeru znači dodatnih dva miliona dolara čiste dobiti.
Držanjem brodova na „čekanju“ na otvorenom moru, kompanije vještački održavaju nisku ponudu na tržištu, što dodatno gura cijene na gore. Ova strategija se stručno naziva Contango – situacija u kojoj je cijena nafte za isporuku u budućnosti znatno veća od trenutne cijene, što opravdava troškove zakupa broda koji „stoji“.
„Nafta bez adrese“ u brojkama
- Količina na čekanju: Procjenjuje se da je od marta 2026. količina nafte na plutajućim skladištima dostigla trogodišnji maksimum.
- Glavne zone čekanja: Najveća koncentracija ovih brodova nalazi se u blizini Singapura, kod obala Angole i u Persijskom zalivu, tik izvan zona direktnih vojnih dejstava.
- Dnevni trošak vs. Profit: Iako zakup jednog super-tankera košta i do 100.000 dolara dnevno, potencijalna dobit od skoka cijene nafte tokom ratne krize može taj trošak pokriti za samo nekoliko sati trgovanja.
Između energetske bezbjednosti i profita
Dok se države bore da obezbijede stabilno snabdijevanje, kritičari upozoravaju da ovakva praksa velikih kompanija direktno udara na džep krajnjih potrošača. Umjesto da nafta stigne do rafinerija, ona služi kao finansijski instrument za maksimizaciju dobiti u najtežim vremenima.
Čekanje na „ratni skok“ cijena više nije tajna vojnih ili obavještajnih krugova, već standardni operativni model globalne energetske elite koji direktno utiče na cijenu goriva na pumpama širom svijeta, pa tako i u Crnoj Gori.
ETOportal/N.G.
