Zaštita prirode postala je jedno od važnih globalnih pitanja, ali između međunarodnih dogovora i stvarnih promjena na terenu i dalje postoji veliki jaz. Zemlje širom svijeta suočavaju se sa gubitkom staništa, zagađenjem, klimatskim promjenama i smanjenjem broja pojedinih biljnih i životinjskih vrsta.
Na konferenciji Ujedinjenih nacija o biodiverzitetu u Montrealu 2022. godine usvojen je globalni okvir koji, između ostalog, predviđa zaštitu najmanje 30 odsto kopnenih i morskih područja do 2030. godine. Dogovor obuhvata i obnovu oštećenih ekosistema, smanjenje zagađenja i odgovornije korišćenje prirodnih resursa.
Međutim, samo proglašavanje zaštićenog područja ne znači da je priroda zaista bezbjedna. Potrebni su nadzor, odgovarajuće finansiranje, kontrola zagađenja i sprovođenje zakona. Rijeke mogu ostati zagađene i kada imaju određeni stepen zaštite, dok šume i druga staništa mogu biti ugroženi neodgovornim upravljanjem.
Crna Gora, sa svojim planinama, rijekama, jezerima i obalom, ima poseban razlog da ovu temu posmatra kao pitanje svakodnevnog života. Očuvanje prirode povezano je sa kvalitetom vode, poljoprivredom, turizmom, zdravljem stanovništva i budućnošću lokalnih zajednica.
Zaštita životne sredine ne zavisi samo od velikih međunarodnih odluka. Važni su i kontrola otpada, odgovorno ponašanje privrede, sprečavanje nelegalne gradnje i ulaganje u obnovu oštećenih područja. Jednako je važno da javnost može da provjeri šta je obećano, šta je urađeno i kakvi su rezultati.
Do 2030. godine ostalo je malo vremena za ostvarenje brojnih ciljeva. Zbog toga se uspjeh neće mjeriti brojem potpisanih dokumenata, već stanjem prirode i rezultatima koje građani mogu da vide.
ETOportal
