Godinama se dani mjere treninzima, utakmicama, pripremama i takmičarskim ciljevima. Postoje rasporedi, treneri, saigrači, putovanja i osjećaj da se svaki napor ulaže u nešto što se jasno vidi na semaforu ili u rezultatu. A onda dođe trenutak kada se karijera završi. Sportista više ne ulazi svakog jutra u bazen, dvoranu ili na stadion, a život koji je dugo bio organizovan oko sporta mora da dobije novi ritam.
O toj strani sportske karijere govori se mnogo manje nego o medaljama, rekordima i velikim pobjedama. Ipak, završetak profesionalnog ili takmičarskog bavljenja sportom može biti jedna od najvažnijih životnih promjena za čovjeka koji je godinama bio posvećen samo jednom cilju.
Kada nestane svakodnevna rutina
Za sportistu završetak karijere ne znači samo da više nema utakmica ili takmičenja. Mijenjaju se navike, društveni krug, fizička aktivnost i način na koji organizuje vrijeme. Ono što je ranije bilo unaprijed određeno rasporedom treninga sada mora sam da planira.
Nekima taj prelazak donosi olakšanje i priliku da se posvete porodici, obrazovanju ili poslu koji su ranije odlagali. Drugi se suočavaju sa osjećajem praznine jer je sport dugo bio najvažniji dio njihovog identiteta.
Nema jedinstvenog iskustva koje važi za sve. Mnogo zavisi od toga da li je odluka o završetku karijere bila lična ili iznuđena povredom, koliko je sportista pripremljen za promjenu i kakvu podršku ima u okruženju.
Novi život ne počinje uvijek odmah
Prelazak iz sporta u drugačiji način života može zahtijevati vrijeme. Istraživanja o sportskoj penziji ukazuju na to da su promjena identiteta, gubitak dijela društvene mreže i neizvjesnost u vezi sa budućim zaposlenjem među izazovima sa kojima se neki bivši sportisti suočavaju.
Zbog toga je važno da se priprema za život poslije sporta ne odlaže do posljednjeg treninga. Obrazovanje, sticanje dodatnih vještina, finansijsko planiranje i upoznavanje sa mogućnostima zapošljavanja mogu olakšati promjenu.
Iskustvo iz sporta pritom ne mora biti izgubljeno. Disciplina, timski rad, upravljanje vremenom, sposobnost suočavanja sa neuspjehom i postavljanje ciljeva mogu biti vrijedni i izvan takmičarskog okruženja.
Novi početak može biti povezan sa sportom, ali ne mora
Neki bivši sportisti postaju treneri, rade u klubovima ili se uključuju u organizaciju takmičenja. Drugi biraju potpuno drugačije profesije, pokreću posao ili se vraćaju obrazovanju. Nema razloga da se od svakoga očekuje da ostane u sportu samo zato što je u njemu proveo veliki dio života.
Važnu ulogu imaju porodica, prijatelji i zajednica, ali i sportske organizacije koje bi trebalo da razmišljaju o tome šta se događa sa sportistima nakon završetka karijere. Podrška ne treba da se svede na oproštajnu utakmicu ili zahvalnicu za osvojene medalje.
Sportista je mnogo više od rezultata
Kada se završe treninzi i takmičenja, ostaje čovjek koji mora da pronađe novi ritam, nove ciljeve i način da iskustvo iz sporta prenese u svakodnevni život. Nekome će trebati više vremena, nekome manje, ali taj prelazak ne treba posmatrati kao slabost ili neuspjeh.
Ova tema zaslužuje da se o njoj govori i kroz iskustva crnogorskih sportista, trenera i klubova. Njihove lične priče mogle bi pokazati šta je zaista pomoglo u novom početku, koje su prepreke morali da savladaju i šta bi danas savjetovali mladim sportistima.
Jer uspjeh u sportu ne bi trebalo mjeriti samo onim što je čovjek osvojio dok je bio takmičar. Važno je i kakve mogućnosti ima kada se reflektori ugase, a život nastavi izvan terena, bazena ili dvorane.
