Cijene u Crnoj Gori nastavljaju da rastu, samo što građani taj rast ne gledaju kroz procente već kroz račun na kasi. Prema podacima Monstata, potrošačke cijene u julu bile su 3,8 odsto više nego u istom mjesecu prošle godine, dok su u odnosu na jun porasle 0,8 odsto.
Na papiru, 3,8 odsto možda ne zvuči dramatično. Četiri odsto, manje-više, stane u jednu rečenicu. Ali kada se isti procenat rasporedi na hranu, stanovanje, prevoz, kafu, restoran, ljetovanje i sve ono što čovjek mora da plati tokom mjeseca, matematika iz statistike počinje da liči na sasvim drugačiju matematiku iz novčanika.
Najveći uticaj na mjesečni rast cijena imali su usluge smještaja, duvan, žitarice i proizvodi od žitarica, restorani i kafei, mlijeko, ostali mliječni proizvodi i jaja, vazdušni prevoz putnika, meso i prerađevine od mesa, kao i usluge frizerskih salona i centara za uljepšavanje.
Dakle, ako ste ovog ljeta pokušali da spojite odmor, ručak, kafu, frizuru i povratnu avionsku kartu, statistika ima prilično jasnu poruku: nije problem u vama, matematika je stvarno postala zahtjevnija.
Ljeto stiglo, cijene ga ispratile
U julu su najviše porasle cijene u grupama alkoholna pića i duvan – 4,6 odsto, te restorani i usluge smještaja – 4,4 odsto.
To znači da je ljeto, bar kada je statistika u pitanju, imalo vrlo konkretan cjenovnik.
Hrana i bezalkoholna pića poskupjeli su 0,7 odsto, prevoz 0,6 odsto, pokućstvo i rutinsko održavanje stana 0,5 odsto, dok su informacije i komunikacije porasle 0,3 odsto.
Stanovanje, voda, električna energija, gas i ostali energenti zabilježili su rast od 0,2 odsto.
Nije mnogo, reći će neko.
Naravno – ako svaki taj mali procenat posmatramo pojedinačno.
Problem nastaje kada ih saberemo na kraju mjeseca, a onda još pokušamo da objasnimo frižideru da je inflacija samo 3,8 odsto.
Odjeća pojeftinila – taman da imamo šta da obučemo dok štedimo
Jedina veća grupa u kojoj je zabilježen pad cijena bila je odjeća i obuća, gdje su cijene smanjene 2,4 odsto.
Eto barem jedne dobre vijesti.
Ako već moramo da pazimo koliko trošimo na hranu, restorane, prevoz i stanovanje, možemo makar malo jeftinije da se obučemo.
Doduše, postoji jedna mala životna komplikacija: čovjek ne može da jede košulju, niti da plati račun za struju cipelama.
Ostale cijene nijesu se bitnije mijenjale.
Za sedam mjeseci – rast od 3,4 odsto
Kada se pogleda period od januara do jula, potrošačke cijene su u prosjeku bile 3,4 odsto više nego u istom periodu prošle godine.
To je možda i važniji podatak od jednog mjesečnog skoka, jer pokazuje da rast cijena nije samo kratkotrajna pojava vezana za jul i turističku sezonu.
Građani, međutim, inflaciju ne osjećaju kada Monstat objavi tabelu.
Osjećaju je kada sa istom novčanicom izađu iz prodavnice sa sve manje stvari u kesi.
I tu nastaje razlika između inflacije od 3,8 odsto i one druge, kućne inflacije, koja se računa mnogo jednostavnije:
koliko si prošlog ljeta mogao da kupiš za 50 eura, a koliko možeš danas.
Brojke su važne i one pokazuju kretanje cijena. Ali stvarni standard građana ne određuje samo procenat inflacije, već i odnos između cijena i primanja.
Zato će za većinu građana najvažnije pitanje i dalje biti mnogo jednostavnije od svih statističkih formula:
Da li plata raste brže od računa?
Jer ako ne raste, onda i 3,8 odsto može da izgleda mnogo veće kada dođe na kasu.
ETOportal/N.G.
