Za neke ljude odlazak kod zubara predstavlja tek rutinski pregled, dok se kod drugih sama pomisao na stomatološku ordinaciju pretvara u ozbiljan stres. Zvuk stomatološke bušilice, strah od bola, igle ili neprijatnog osjećaja tokom intervencije mogu biti dovoljni da se pregled odlaže mjesecima, pa čak i godinama.
Savremena stomatologija zato sve češće koristi različite metode kojima se pacijentu omogućava da tretman prođe mirnije i sa manje straha. Jedna od njih je sedacija, koja može biti posebno korisna kod osoba sa izraženom dentalnom anksioznošću, kod dužih intervencija ili kada je pacijentu teško da miruje tokom tretmana.
Šta je zapravo sedacija?
Sedacija je primjena lijekova koji smanjuju napetost, strah i osjećaj nelagode tokom stomatološkog zahvata. Važno je, međutim, razumjeti da sedacija nije isto što i opšta anestezija.
Kod svjesne sedacije pacijent najčešće ostaje budan, može da razgovara sa stomatologom i da prati jednostavna uputstva. Može biti izrazito opušten i pospan, a kod nekih oblika sedacije moguće je da se kasnije slabo sjeća samog zahvata.
Sedacija takođe nije zamjena za lokalnu anesteziju. Kada je potrebno ukloniti bol tokom stomatološkog zahvata, područje koje se tretira najčešće se dodatno umrtvljuje lokalnim anestetikom.
Koje vrste sedacije postoje?
Izbor zavisi od stepena straha, vrste i trajanja zahvata, zdravstvenog stanja pacijenta i procjene stomatologa.
Inhalaciona sedacija – „gas za smijanje“
Jedna od najpoznatijih metoda je udisanje mješavine azot-suboksida i kiseonika kroz masku ili nastavak za nos. Efekat se obično javlja veoma brzo – pacijent se osjeća opuštenije, a anksioznost se smanjuje.
Ova metoda ne znači da pacijent potpuno zaspi. Nakon prestanka primjene gasa, njegovo dejstvo relativno brzo prestaje, pa je oporavak uglavnom kratak.
Oralna sedacija
Kod ove metode lijek se uzima na usta prije intervencije, prema uputstvu ljekara. Pacijent može postati veoma pospan i opušten, a kod nekih ljudi može doći i do djelimičnog ili potpunog zaboravljanja dijela zahvata.
Pošto lijekovi mogu uticati na sposobnost upravljanja vozilom i svakodnevno funkcionisanje, nakon ovakve sedacije pacijent ne bi trebalo sam da vozi kući, a potrebno je pratiti uputstva stomatologa o oporavku.
Intravenozna sedacija
Kod intravenske sedacije lijek se daje preko male kanile postavljene u venu. Doza se može prilagođavati tokom intervencije, dok se pacijent pažljivo prati.
Ova metoda može biti pogodna za osobe sa izraženim strahom ili za duže i složenije stomatološke intervencije. Pacijent nije nužno potpuno bez svijesti, ali može biti veoma pospan i kasnije se često slabo sjećati postupka.
Da li pacijent tokom sedacije osjeća bol?
Ovo je jedno od najčešćih pitanja.
Sedacija prvenstveno smanjuje strah i napetost, dok se bol kontroliše odgovarajućom lokalnom anestezijom. Zato se kod mnogih stomatoloških intervencija kombinuju sedacija i lokalni anestetik.
Cilj je da pacijent bude smiren i da područje koje se tretira bude dovoljno utrnuto kako bi se zahvat mogao obaviti bez značajnog bola.
Ko bi mogao imati koristi od sedacije?
Sedacija se može razmatrati kod pacijenata koji imaju izražen strah od stomatologa, posebno ako zbog toga odlažu neophodno liječenje. Može biti korisna i kod osoba koje imaju izražen refleks povraćanja, veoma su osjetljive na određene nadražaje ili im je teško da miruju tokom dužeg tretmana.
Kod djece i osoba sa određenim zdravstvenim ili razvojnim potrebama takođe se mogu koristiti metode sedacije, ali izbor i način primjene zahtijevaju posebnu procjenu.
Da li je sedacija bezbjedna?
Kada se pravilno odabere za odgovarajućeg pacijenta i sprovodi uz odgovarajuće obrazovanje, opremu i nadzor, sedacija je etablirana metoda u stomatologiji. Ipak, nije potpuno bez rizika.
Lijekovi mogu izazvati pospanost, mučninu, glavobolju, suva usta ili druge neželjene reakcije, a određeni pacijenti mogu imati veći rizik od komplikacija. Zbog toga stomatolog prije intervencije mora znati koje lijekove pacijent uzima, kakvo je njegovo zdravstveno stanje i da li postoje okolnosti koje mogu uticati na izbor sedacije.
Kod dubljih nivoa sedacije potreban je i odgovarajući monitoring pacijenta i osoblje obučeno za prepoznavanje i zbrinjavanje mogućih komplikacija.
Šta pacijent treba da uradi prije intervencije?
Najvažnije je da ne uzima samoinicijativno lijekove za smirenje prije odlaska kod zubara.
Stomatologu treba reći koje lijekove i suplemente pacijent koristi, da li ima alergije i hronične bolesti, kao i da li je ranije imao problema sa anestezijom ili sedacijom.
Kod određenih oblika sedacije može biti potrebno da pacijent nekoliko sati prije intervencije ne jede i ne pije. Tačna pravila zavise od vrste sedacije i procjene zdravstvenog tima, pa pacijent treba da dobije jasna uputstva prije zahvata.
Nakon oralne ili intravenske sedacije obično je potrebno organizovati prevoz kući i izbjegavati vožnju i druge aktivnosti koje zahtijevaju punu koncentraciju dok dejstvo lijekova ne prođe.
Sedacija nije „čarobno rješenje“, ali može promijeniti iskustvo
Strah od zubara nije rijedak i ne treba ga ismijavati niti ignorisati. Kod nekih ljudi dovoljno je da stomatolog objasni svaki korak postupka, dogovori signal kojim pacijent može zatražiti pauzu i omogući mu osjećaj kontrole. Kod drugih je anksioznost toliko jaka da je potrebna dodatna pomoć, uključujući sedaciju.
Zato sedaciju ne treba posmatrati kao način da se pacijent „isključi“, već kao medicinski postupak kojim se, kada je odgovarajući, smanjuje strah i omogućava da neophodno stomatološko liječenje bude podnošljivije.
Najvažnije je da se odgovarajuća metoda odabere individualno, nakon razgovora sa stomatologom i procjene zdravstvenog stanja. Jer cilj savremene stomatologije nije samo da popravi zub, već i da iskustvo pacijenta bude što sigurnije i mirnije.
ETOportal/N.G.
