Vještačka inteligencija polako ulazi i iza zatvorskih rešetki. Kamere više ne moraju samo da snimaju ono što se dogodilo – novi sistemi pokušavaju da prepoznaju znakove nasilja, rizično ponašanje i bezbjednosne prijetnje dok se događaj još razvija.
AI Fokus/Nataša Goleš
Zamislite zatvorski hodnik u kojem kamera ne čeka da izbije tuča da bi neko pogledao snimak. Sistem neprekidno analizira ono što vidi i traži promjene u ponašanju: neuobičajeno okupljanje zatvorenika, naglu promjenu kretanja, sukob, pad, pokušaj samopovređivanja ili kretanje u prostoru u kojem osoba ne bi smjela da bude.
Ako algoritam procijeni da se događa nešto neobično, alarm stiže zatvorskim službenicima.
To više nije scenario iz naučnofantastičnog filma.
Američka kompanija LEO Technologies u julu 2026. predstavila je Verus Vision AI, sistem napravljen upravo za zatvorske ustanove. Platforma može kontinuirano analizirati snimke postojećih sigurnosnih kamera i prepoznavati različite potencijalno opasne situacije, uključujući formiranje grupa zatvorenika, napade, padove, pokušaje samopovređivanja, neovlašćeno kretanje i aktivnosti u blizini perimetra.
Ideja je jednostavna: čovjek ne može istovremeno gledati stotine kamera.
AI može.
Od snimanja do predviđanja
Ključna promjena nije samo u tome što vještačka inteligencija „gleda“ kamere. Mnogo važnije je to što pokušava da pronađe obrazac koji prethodi incidentu.
Sistem može analizirati ponašanje i kretanje ljudi, ali i dugoročne odnose među zatvorenicima. Na taj način zatvorska uprava dobija informacije o tome kako se određene grupe formiraju, kakvi se obrasci ponavljaju i gdje bi se mogao pojaviti bezbjednosni rizik.
To otvara potpuno novu mogućnost za zatvorski sistem: umjesto da reaguje tek kada nasilje počne, pokušava da interveniše nekoliko minuta ili nekoliko trenutaka ranije.
U Velikoj Britaniji se ide i korak dalje. Ministarstvo pravde najavilo je korišćenje AI sistema koji bi trebalo da pomognu u identifikovanju opasnih zatvorenika i ranom otkrivanju rizika od nasilja. Tehnologija bi trebalo da pomogne i u analizi komunikacije zatvorenika i otkrivanju pokušaja unošenja oružja i druge nedozvoljene robe u zatvore.
Drugim riječima, AI više nije samo digitalni zapisničar.
Postaje sistem za rano upozoravanje.
A šta je sa bijegom?
U slučaju pokušaja bjekstva, AI može imati nekoliko potencijalnih uloga.
Kamere mogu analizirati kretanje oko objekta, prepoznati neuobičajeno kretanje u blizini perimetra i upozoriti osoblje kada se pojavi ponašanje koje odstupa od uobičajenog obrasca.
To ipak ne znači da postoji mašina koja može sa sigurnošću da kaže: „Ovaj čovjek će večeras pokušati da pobjegne.“
Tu je granica koju je važno povući.
Savremeni sistemi mogu otkrivati obrasce i procjenjivati rizik, ali predviđanje budućeg ljudskog ponašanja nije isto što i gledanje u budućnost.
Najveće pitanje nije tehnologija, već – greška
Što više AI dobija ovlašćenja da procjenjuje ljudsko ponašanje, to postaje važnije pitanje šta se događa kada pogriješi.
Ako kamera označi zatvorenika kao potencijalno opasnog, da li će ga čuvari staviti pod pojačan nadzor?
Ako algoritam procijeni da se grupa priprema za nasilje, da li će uslijediti pretres?
A šta ako je procjena pogrešna?
Upravo zbog toga američki sistemi poput Verus Vision AI naglašavaju da upozorenje i preporuka treba da budu pregledani od strane kvalifikovanih zatvorskih službenika prije nego što se preduzme akcija. Čovjek ostaje posljednja karika u lancu odlučivanja.
To je zasad veoma važna razlika između AI čuvara i pravog zatvorskog čuvara.
AI može upozoriti.
Čovjek odlučuje.
Austrijski eksperiment pokazuje koliko je teren osjetljiv
Posebno zanimljiv slučaj dolazi iz Austrije, gdje su analizirani pilot-projekti AI nadzora u zatvorskim ustanovama sa ciljem ranog otkrivanja nasilja i samoubistava.
Naučna analiza objavljena u European Journal of Criminology pokazala je, međutim, da postoje ozbiljna ograničenja. Autori navode da trenutno nema dovoljno empirijskih dokaza da je ovakav sistem zaista efikasan u onome što obećava, dok postoje značajna pitanja zaštite podataka, pravne osnove i načina klasifikovanja rizika.
To je možda i najvažniji dio cijele priče.
Jer između tvrdnje „AI može prepoznati opasnost“ i tvrdnje „AI pouzdano zna ko će postati nasilan“ postoji ogromna razlika.
Zatvor bez ljudskog oka?
Tehnologija može smanjiti količinu posla koju moraju da obavljaju zatvorski službenici, posebno kada je riječ o ogromnom broju kamera i sati video-materijala.
Ali postoji opasnost da se zatvor pretvori u prostor u kojem algoritam neprestano procjenjuje svaki pokret.
Ako AI prati ko se s kim druži, gdje se ko kreće, koliko dugo ostaje na određenom mjestu i kako se njegovo ponašanje mijenja, dobija se ogromna količina podataka o ljudima koji se nalaze iza rešetaka.
Zato pitanje više nije samo koliko je tehnologija precizna.
Pitanje je i koliko nadzora jedno društvo želi da prepusti algoritmu.
Urban Institute je u analizi primjene AI u zatvorskom sistemu upozorio upravo na potrebu balansiranja koristi tehnologije sa ljudskim dostojanstvom, transparentnošću, mogućom pristrasnošću i kontrolom nad načinom na koji se sistemi koriste.
Hoće li roboti zaista zamijeniti čuvare?
Robotski čuvari su još mnogo dalje od svakodnevne realnosti nego AI sistemi za video-nadzor i analizu podataka.
Ali razvoj ide u tom pravcu.
Roboti bi mogli preuzeti dio rutinskih ili opasnih zadataka, dok bi ljudi ostali zaduženi za donošenje odluka, komunikaciju i intervencije.
To bi značilo da budući zatvor možda neće imati manje čuvara zbog toga što su ljudi postali nepotrebni, već zato što bi jedan čovjek mogao nadzirati mnogo veći broj događaja uz pomoć AI sistema.
I tu dolazimo do suštine.
Vještačka inteligencija možda neće uskoro zamijeniti zatvorskog čuvara. Ali bi mogla zamijeniti dio njegovih očiju, ušiju i analitičkog posla.
A kada tehnologija jednom nauči da prepoznaje ono što čovjek ne stigne da vidi, granica između nadzora i predviđanja postaje veoma tanka.
Zatvorski čuvar budućnosti možda zato neće biti robot koji stoji iza rešetki.
Možda će biti algoritam koji sjedi u kontrolnoj sobi, gleda stotine kamera istovremeno i čeka trenutak kada će procijeniti da nešto nije u redu.
A onda ostaje pitanje na koje tehnologija još nema odgovor: šta ako je mašina pogriješila?
ETOportal
