Kada jaka kiša za kratko vrijeme prekrije ulice, voda se često sliva preko asfalta, puni odvode i stvara probleme na mjestima gdje je zemljište gotovo potpuno prekriveno betonom. A onda, kada nastupi sušni period, isti ti gradovi suočavaju se sa nedostatkom vode i visokim temperaturama.
Zbog toga se u Evropi sve više pažnje posvećuje ideji takozvanih „gradova sunđera“ – urbanih sredina koje su osmišljene tako da mogu da upiju, zadrže i ponovo iskoriste dio kišnice, umjesto da je što brže odvode.
Više zelenila, manje vode na ulicama
Koncept podrazumijeva mnogo više od sadnje drveća i uređenja parkova. Ulice, trotoari, trgovi i dvorišta mogu se planirati tako da dio površina propušta vodu, dok se kišnica usmjerava prema zelenim površinama, kišnim baštama, jezercima i drugim prostorima u kojima može privremeno da se zadrži.
Na taj način voda sporije stiže do kanalizacije, a dio se prirodno upija u zemljište ili skladišti za kasniju upotrebu. Zelenilo pritom može da doprinese rashlađivanju prostora tokom vrelih dana, što je posebno važno u gradovima u kojima beton i asfalt zadržavaju toplotu.
Evropski projekti već ispituju i primjenjuju različita rješenja. U danskom Arhusu, na primjer, pristup upravljanju vodama uključuje odvajanje kišnice od otpadnih voda i korišćenje prirodnih površina za njeno zadržavanje i filtriranje. Evropske institucije podržavaju i šire projekte koji povezuju obnovu prirodnih površina sa zaštitom gradova od klimatskih rizika.
Zašto je ova ideja važna za gradove u regionu?
I u gradovima Crne Gore, kao i u drugim djelovima regiona, smjenjuju se periodi obilnih padavina i dužih sušnih razdoblja. To ne znači da bi isti model svuda mogao da se primijeni na identičan način. Rješenja moraju da odgovaraju lokalnom terenu, tipu zemljišta, postojećoj infrastrukturi i količini padavina.
Ipak, princip je jednostavan: gdje god je moguće, treba sačuvati prostor za prirodu i omogućiti da voda ostane dio gradskog prostora, umjesto da se sve površine pretvore u beton.
Takav pristup ne može sam da riješi svaki problem sa poplavama. Zaštita zahtijeva i održavanje odvoda, kvalitetnu kanalizacionu infrastrukturu, dobro urbanističko planiranje i pravovremeno reagovanje nadležnih službi. Ali kombinovanje građevinskih rješenja sa prirodnim sistemima može da smanji pritisak na infrastrukturu i učini gradove otpornijim.
Grad budućnosti ne mora da bude samo veći i izgrađeniji. Može da bude i bolje osmišljen – sa više zelenih površina, manje nepropusnog asfalta i pametnijim odnosom prema vodi koja, umjesto da predstavlja samo prijetnju, može postati vrijedan resurs.
ETOportal
