Zaštita djece u sportu mora biti prioritet. Gdje prestaje disciplina, a počinje pritisak i zašto nijedna medalja nije važnija od zdravlja mladog sportiste?
Sport bi trebalo da bude prostor u kojem djeca razvijaju svoje sposobnosti, uče disciplinu, grade samopouzdanje i otkrivaju koliko mogu da postignu. Ipak, kada se uspjeh počne mjeriti isključivo medaljama, plasmanima i očekivanjima odraslih, postavlja se važno pitanje: da li u trci za sportskim rezultatima ponekad zaboravljamo dijete zbog kojeg sport uopšte postoji?
Kada disciplina postane prevelik pritisak
Od mladih sportista očekuje se da redovno treniraju, poštuju trenera, prihvate poraz i nastoje da budu bolji. To su vrijedne lekcije, ali samo dok su u skladu sa uzrastom, razvojem i zdravstvenim mogućnostima djeteta.
Problem nastaje kada dijete osjeća da nema pravo na umor, grešku ili odmor, kada se plaši reakcije trenera zbog slabijeg nastupa ili kada nastavlja da trenira uprkos bolu i povredi jer ne želi da razočara ekipu i roditelje.
Takva situacija ne mora uvijek biti vidljiva na prvi pogled. Dijete može nastaviti da dolazi na treninge i takmičenja, dok istovremeno gubi zadovoljstvo zbog kojeg je zavoljelo sport. Zato je važno da odrasli prepoznaju razliku između podsticanja mladog sportiste da napreduje i stvaranja pritiska koji može ugroziti njegovo fizičko i emocionalno zdravlje.
Odgovornost nije samo na treneru
Trener ima značajnu ulogu u životu mladog sportiste, ali odgovornost za bezbjedno sportsko okruženje dijele i klubovi, sportski savezi, zdravstveni radnici i roditelji. Potrebni su jasni standardi ponašanja, primjeren intenzitet treninga, poštovanje povreda i mogućnost da dijete prijavi problem bez straha od ponižavanja, kazne ili gubitka mjesta u ekipi.
UNICEF upozorava da sport, iako može značajno doprinijeti razvoju djece, može biti i okruženje u kojem su izložena nasilju, zlostavljanju i iskorišćavanju. Posebno je važno što odnos autoriteta između trenera i djeteta, uz pritisak da se postigne rezultat, može otežati prijavljivanje neprihvatljivog ponašanja. „UNICEF-ov izvještaj o zaštiti djece u sportu“ ukazuje na ozbiljnost ovih rizika.
Rezultat ne smije biti jedino mjerilo uspjeha
O ovoj temi ponovo se govori i na međunarodnom nivou. U izvještaju objavljenom 19. oktobra 2026. godine, Reuters prenosi upozorenja sudije Rosemarie Aquiline i zagovornika prava sportista da zaštita takmičara u gimnastici i dalje nije na zadovoljavajućem nivou, uprkos uvedenim reformama. Među problemima navode se strah od prijavljivanja zlostavljanja i treniranje uprkos povredama.
To je upozorenje da pravila i deklaracije nijesu dovoljni ako se ne primjenjuju u svakodnevnom radu klubova i sportskih organizacija.
Dijete koje danas trenira možda će jednog dana postati vrhunski sportista, ali možda će izabrati sasvim drugi životni put. U oba slučaja, odrasli imaju obavezu da mu omoguće da iz sporta ponese zdravlje, samopouzdanje, prijateljstva i lijepe uspomene.
Medalja može biti veliki uspjeh, ali ne smije biti cijena koju dijete plaća svojim zdravljem. Pravi uspjeh sporta nije samo u tome koliko šampiona stvori, već i u tome kakve ljude izvede na put odraslog života.
ETOportal/Sportska redakcija
