Kada se uveče, među lišćem ili pored baštenske staze, pojavi mali jež, mnogi će zastati da ga pogledaju. Neko će mu ostaviti komadić hljeba, neko posudu s mlijekom, a neko će pokušati da ga uzme i skloni na sigurno. Ipak, najbolja namjera nije uvijek i najbolja pomoć. Ježu je najčešće potrebno da ga pustimo da nastavi svojim putem i da mu omogućimo da u našem okruženju pronađe hranu i sklonište.
Ježevi su uglavnom aktivni noću. Tada se kreću u potrazi za hranom, a dan provode skrivajući se ispod lišća, granja ili u drugim zaklonjenim mjestima. Hrane se različitim sitnim životinjama, među kojima su insekti, gliste i gusjenice. Zbog toga imaju svoje mjesto u prirodnom okruženju, iako nijesu čudesno rješenje za sve puževe i štetočine u bašti.
Jedna od najvećih grešaka jeste uvjerenje da je mlijeko dobra hrana za ježa. Nije. Ježevi ne podnose laktozu, pa im kravlje mlijeko može izazvati ozbiljne probavne tegobe i dehidraciju. Ni hljeb nije odgovarajuća hrana. Ako želimo da pomognemo ježu koji redovno dolazi u dvorište, važnije je da mu ostavimo plitku posudu sa svježom vodom i sačuvamo prostor u kojem može prirodno da se hrani.
Mnogo možemo učiniti i bez direktnog kontakta sa životinjom. Dio dvorišta može ostati manje uređen, sa suvim lišćem i grančicama, gdje jež može pronaći zaklon. Prije košenja visoke trave ili pomjeranja gomile granja treba provjeriti da se u njoj neko nije sakrio. Mreže, duboke jame, otvoreni odvodi i posude sa strmim ivicama mogu postati zamke iz kojih se mala životinja teško izvlači.
Važno je i da budemo oprezni sa hemijskim sredstvima u bašti. Otrovi i pesticidi mogu ugroziti životinje neposredno ili smanjenjem broja sitnih organizama kojima se hrane. Ako je moguće, prednost treba dati metodama održavanja bašte koje ne ugrožavaju divlje životinje.
Šta uraditi ako jež djeluje povrijeđeno ili bolesno? Ne treba pokušavati da ga liječimo na svoju ruku. Ako ima vidljivu povredu, teško se kreće, izrazito je malaksao ili je pronađeno mladunče kojem je očigledno potrebna pomoć, treba potražiti savjet veterinara ili nadležne službe za zbrinjavanje divljih životinja. Samo pojavljivanje ježa tokom dana nije dovoljno da se zaključi da je bolestan, ali neobično ponašanje i vidljivi znaci povrede zahtijevaju pažnju.
U vremenu kada se prirodni prostori smanjuju, a dvorišta i bašte sve više uređuju tako da u njima nema ni grančice ni lista viška, vrijedi se zapitati da li smo ostavili dovoljno mjesta i za druge stanovnike našeg okruženja.
Jež ne traži mnogo. Malo mira, siguran zaklon, prirodnu hranu i vodu. Ponekad je upravo to najljepši način da pokažemo brigu prema životinjama: ne tako što ćemo ih pripitomiti ili odvojiti od prirode, već tako što ćemo im omogućiti da u njoj bezbjedno žive.
ETOportal
