Crna Gora približava se završnici pregovora sa Evropskom unijom, ali put do članstva ne završava zatvaranjem poglavlja. Ključna će biti i ratifikacija pristupnog ugovora.
Crna Gora se približava završnici pregovora sa Evropskom unijom, ali zatvaranje preostalih pregovaračkih pitanja neće automatski značiti i kraj puta. Dok Podgorica pokušava da završi pristupne pregovore, u Briselu se istovremeno sve ozbiljnije razmatra kako bi Evropska unija trebalo da izgleda i funkcioniše ako joj se u narednim godinama pridruži više novih članica. U fokusu nijesu samo Crna Gora i Albanija, koje su trenutno najdalje odmakle među kandidatima, već i Ukrajina i Moldavija, čiji evropski put dodatno mijenja političku računicu unutar Unije.
Za Crnu Goru je posebno važno što se pitanje proširenja više ne posmatra samo kroz tehničko ispunjavanje uslova, već i kroz širi geopolitički kontekst. Evropska unija u procesu proširenja vidi način da ojača svoj uticaj u neposrednom susjedstvu, doprinese stabilnosti regiona i odgovori na promijenjene bezbjednosne okolnosti. To Podgorici otvara prostor za napredak, ali istovremeno povećava očekivanja prema budućoj članici.
Nije dovoljno zatvoriti pregovaračka poglavlja
Najvažnija stvar koju građani treba da imaju na umu jeste da završetak pregovora nije isto što i članstvo u EU. Nakon pregovaračkog procesa slijedi potpisivanje pristupnog ugovora, a zatim njegova ratifikacija u državama članicama, što otvara pitanje koliko će politička atmosfera u pojedinim evropskim državama uticati na završnu fazu crnogorskog puta.
Upravo zato Podgorica pokušava da unaprijed otkloni moguće nedoumice, posebno u oblastima vladavine prava i zaštite demokratskih standarda. Ideja je da buduća pravila budu jasna prije članstva, kako nova članica ne bi došla u situaciju da dobije drugačiji položaj od država koje su već u Uniji.
Tu se otvara i jedno mnogo šire pitanje: može li EU sa više od 30 članica funkcionisati po istim pravilima po kojima funkcioniše danas?
Brisel priprema EU za novu fazu
Moguće proširenje pokrenulo je raspravu o unutrašnjoj reformi Evropske unije. Među idejama je i promjena sistema odlučivanja, uključujući pitanje jednoglasnosti u pojedinim oblastima, ali i način na koji bi Evropska komisija funkcionisala sa većim brojem članica.
To nije samo tehničko pitanje. Što je više država u Uniji, to je teže postići saglasnost oko osjetljivih pitanja, posebno spoljne politike, bezbjednosti i strateških odluka. Zbog toga se u Briselu sve češće čuje stav da EU mora promijeniti način odlučivanja prije nego što primi novi veliki talas članica.
Za Crnu Goru to znači da se njen evropski put odvija u trenutku kada se mijenjaju i sama pravila igre.
A gdje je Srbija u toj priči?
Napredovanje Crne Gore i Albanije otvara i pitanje odnosa Evropske unije prema drugim državama Zapadnog Balkana, prije svega Srbiji. Dio država članica smatra da proces mora ostati zasnovan isključivo na individualnim rezultatima kandidata, dok drugi upozoravaju da se u proširenju sve više prepoznaje geopolitička dimenzija.
Istovremeno, napredovanje Ukrajine i Moldavije dodatno komplikuje evropsku računicu. Ako EU bude morala da istovremeno vodi više pristupnih procesa, pitanje je kako će uskladiti princip „svako prema svojim zaslugama“ sa političkom potrebom da pojedine zemlje što prije približi evropskim strukturama.
Crna Gora kao mogući test novog modela
Zbog toga bi upravo Crna Gora mogla postati svojevrsni test budućeg modela proširenja EU. Ako uspije da završi pregovore i prođe kroz ratifikaciju bez većih političkih prepreka, njen slučaj mogao bi pokazati da je moguće spojiti stroge kriterijume, zaštitu vladavine prava i političku potrebu za proširenjem.
Ako se, međutim, pojave nove prepreke nakon završetka pregovora, to bi moglo otvoriti mnogo ozbiljniju raspravu o tome da li Evropska unija ima dovoljno jasan i predvidiv model za prijem novih članica.
Za Crnu Goru zato više nije najvažnije samo pitanje „kada ćemo završiti pregovore“. Sve važnije postaje pitanje šta nas čeka dan nakon toga.
ETOportal/N.G.
