Životinje imaju biološke satove koji im pomažu da prate dnevne i sezonske promjene, određuju vrijeme aktivnosti, odmora, ishrane i migracija.
Životinje nemaju sat na zidu, telefon niti kalendar, ali njihovo ponašanje često izgleda kao da tačno znaju koliko je sati.
Mačka može početi da traži hranu gotovo u isto vrijeme svakog dana, ptice se bude prije izlaska Sunca, a neke životinje znaju kada treba da krenu na dug put. Kako to uspijevaju?
Odgovor se nalazi u njihovom biološkom satu.
Unutrašnji sat koji prati dan i noć
Gotovo sva živa bića imaju neki oblik unutrašnjeg sistema za mjerenje vremena. Kod životinja on reguliše ritam spavanja, budnosti, hranjenja, kretanja i drugih aktivnosti.
Najpoznatiji je cirkadijalni ritam, biološki ciklus koji traje približno 24 sata. Na njega snažno utiče smjena dana i noći, odnosno količina svjetlosti u okolini.
Zato mnoge ptice počinju da budu aktivne u zoru, dok su neke druge životinje najaktivnije nakon zalaska Sunca.
A kako znaju da je došlo vrijeme za hranu?
Tu je priča još zanimljivija.
Životinje mogu povezivati određeno doba dana sa određenim događajem. Ako mačka svakog dana dobija hranu u približno isto vrijeme, njen organizam može početi da se priprema prije samog obroka.
Zbog toga ponekad izgleda kao da mačka ima ugrađen alarm.
Na ponašanje utiču unutrašnji biološki ritmovi, ali i spoljašnji signali poput svjetlosti, temperature, zvukova i dostupnosti hrane.
Nije sve u 24 sata
Životinje ne prate samo dnevni ritam.
Mnoge vrste „prepoznaju“ i duže vremenske periode, posebno promjene godišnjih doba.
Dužina dana i noći može biti signal za migraciju, razmnožavanje, promjenu dlake, hibernaciju ili pripremu za zimu.
Ptice selice, na primjer, koriste kombinaciju unutrašnjih bioloških ritmova i promjena u okolini kako bi odredile kada je vrijeme za migraciju.
Kako pčele znaju kada da se vrate?
I pčele imaju fascinantan osjećaj za vrijeme.
Istraživanja su pokazala da mogu naučiti da povežu određeno doba dana sa dostupnošću hrane. Ako se cvijet ili hranilište redovno pojavljuju u određenom periodu, pčele mogu zapamtiti kada vrijedi krenuti u potragu.
Zato njihov „sat“ nije samo stvar preživljavanja već i dio nevjerovatno preciznog sistema komunikacije i snalaženja.
Životinje ne gledaju na sat – ali vrijeme „osjećaju“
Naravno, životinje ne razmišljaju o vremenu na način na koji to rade ljudi. One nemaju predstavu o tome da je, recimo, 14.00 časova.
Umjesto toga, njihov organizam reaguje na unutrašnje ritmove i promjene u okolini.
Svjetlost, temperatura, hormoni, dostupnost hrane i sezonske promjene zajedno stvaraju neku vrstu biološkog kalendara.
I možda je upravo zato zanimljivo pogledati naše mačke. Ako vas svakog dana u skoro isto vrijeme čekaju kod posude za hranu, vrlo je moguće da nijesu zaboravile kada je ručak.
Njihov sat možda nema kazaljke – ali očigledno radi
ETOportal
