Psi, mačke i druge životinje mogu razlikovati ljudske glasove i povezivati ton obraćanja sa iskustvom, raspoloženjem i osjećajem sigurnosti.
Kada se životinji obratimo mirnim i nježnim glasom, često imamo osjećaj da nas razumije. Pas podigne glavu, mačka se približi ili samo zastane i pogleda nas. Ali da li životinje zaista prepoznaju nježnost ili mi njihovo ponašanje tumačimo iz ljudske perspektive?
Istraživanja ponašanja životinja pokazuju da mnoge vrste veoma dobro registruju ljudski glas i njegove karakteristike. Psi, na primjer, mogu razlikovati ne samo riječi koje čuju, već i način na koji su izgovorene. Ton, visina glasa i emocionalna boja mogu uticati na njihovu reakciju.
Zato će pas drugačije reagovati kada njegovo ime izgovorimo veselo nego kada ga pozovemo oštrim glasom.
Kod mačaka su reakcije obično suptilnije. One mogu razlikovati glas osobe koju poznaju od glasa nepoznatog čovjeka, ali svoje raspoloženje ne pokazuju uvijek na način koji je nama lako uočljiv. Pomjeranje ušiju, pogled, položaj tijela ili kratko približavanje mogu biti njihovi načini da pokažu da su registrovale našu prisutnost.
Ipak, glas nije jedino što životinja posmatra.
Naše kretanje, držanje tijela i način prilaska često su jednako važni. Čovjek može govoriti veoma nježno, ali ako se kreće naglo ili pokušava da uhvati uplašenu životinju, ona će prije reagovati na postupak nego na riječi.
Životinje koje dugo žive sa ljudima vremenom uče mnogo više od pojedinačnih komandi. Prepoznaju glas svojih ljudi, svakodnevnu rutinu, zvuk koraka, način otvaranja vrata, vrijeme kada stiže hrana, pa čak i promjene u ponašanju osobe sa kojom žive.
Zbog toga nije potrebno pretpostaviti da životinja razumije ljudski jezik na isti način kao čovjek da bismo objasnili njenu reakciju. Ona može povezati određeni glas i ponašanje sa prijatnim iskustvom, hranom, igrom, maženjem ili osjećajem sigurnosti.
I upravo je to možda najvažnije.
Kada životinji govorimo smireno, prilazimo joj bez naglih pokreta i poštujemo njene granice, stvaramo iskustvo na osnovu kojeg ona uči da nam vjeruje.
Možda zato životinje ne razumiju svaku našu riječ, ali veoma dobro uče šta određeni čovjek za njih znači.
A povjerenje koje se jednom izgradi često se vidi u sasvim malom gestu – životinja se opusti, priđe bliže ili jednostavno ostane pored nas.
Ponekad je to njen način da kaže da se osjeća sigurno.
ETOportal
