Video-konsultacije sa ljekarima već su dio savremene medicine. Šta se može obaviti na daljinu i dokle je Crna Gora stigla sa telemedicinom?
Piše: Nataša Goleš
Odlazak kod ljekara jednog dana možda neće uvijek podrazumijevati čekanje u čekaonici, traženje parkinga i putovanje do zdravstvene ustanove. Za dio konsultacija biće dovoljno da pacijent uključi kameru na telefonu ili računaru i razgovara sa ljekarom iz svog doma.
To nije scenario iz naučnofantastičnog filma. Telemedicina, odnosno pružanje određenih zdravstvenih usluga na daljinu, već se koristi u brojnim zemljama. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da takav pristup može poboljšati dostupnost zdravstvene zaštite, olakšati praćenje pacijenata i smanjiti nepotrebne odlaske u zdravstvene ustanove. Ipak, razvoj ovih usluga nije jednak u svim državama.
Kada je video-poziv dovoljan?
Razgovor sa ljekarom putem video-poziva može biti koristan kada pacijent treba da dobije stručno mišljenje o postojećoj dokumentaciji, razgovara o rezultatima analiza, provjeri kako napreduje oporavak ili dobije savjet u vezi sa već utvrđenim zdravstvenim problemom. U pojedinim slučajevima može pomoći i ljekaru da procijeni da li je potreban pregled uživo i koliko je hitno da pacijent dođe u ordinaciju.
Posebnu korist ovakav način rada može imati za ljude koji žive u udaljenim područjima, starije osobe i pacijente kojima je putovanje otežano. Umjesto da zbog svakog razgovora sa specijalistom prelaze velike udaljenosti, dio konsultacija mogli bi da obave na daljinu.
Ali postoji važna granica. Kamera ne može zamijeniti svaki pregled. Ljekar ne može putem običnog video-poziva obaviti sve potrebne fizičke preglede, uzeti uzorak krvi ili sprovesti dijagnostičku proceduru. Ako simptomi zahtijevaju neposrednu procjenu, pacijent mora doći u zdravstvenu ustanovu. Iznenadni bol u grudima, ozbiljne teškoće sa disanjem i drugi znaci hitnog stanja nijesu za čekanje na onlajn konsultaciju.
Šta se dešava u Crnoj Gori?
I u Crnoj Gori postoje konkretni koraci. Klinički centar Crne Gore započeo je telemedicinsku saradnju sa Univerzitetskom bolnicom San Raffaele iz Milana. U okviru saradnje održana je prva telemedicinska konsultacija iz reumatologije, tokom koje su predstavljena dva složena klinička slučaja, a italijanski stručnjak dao je preporuke za dalje liječenje i praćenje pacijentkinja. Riječ je o saradnji ljekara i razmjeni stručnih mišljenja, što nije isto što i opšta usluga video-pregleda dostupna svakom građaninu. (KCCG – početak saradnje sa San Raffaele)
Dodatno, u septembru 2026. godine predstavljeno je iskustvo telemedicinskog pilot-projekta iz Sjeverne Makedonije, koji omogućava daljinsko praćenje osnovnih zdravstvenih parametara i prenos podataka medicinskim radnicima u realnom vremenu. Na sastanku sa predstavnicima Vlade Crne Gore razgovaralo se o mogućnosti prilagođavanja tog modela našim potrebama. To je važan korak u razmatranju novih rješenja, ali samo po sebi ne znači da je takav sistem već uveden u cijelom javnom zdravstvu. (Vlada Crne Gore – telemedicina i udaljena područja)
Tehnologija je spremna, ali povjerenje je jednako važno
Da bi telemedicina zaista olakšala život pacijentima, nije dovoljno omogućiti video-poziv. Potrebni su pouzdana platforma, zaštita zdravstvenih podataka, jasna pravila o tome koje usluge mogu da se obavljaju na daljinu i način da pacijent, kada je potrebno, brzo dobije pregled uživo.
Važno je i da digitalne usluge ne postanu prepreka ljudima koji ne koriste lako pametne telefone ili nemaju stabilnu internet vezu.
Pregled putem ekrana zato ne treba posmatrati kao zamjenu za ordinaciju, već kao dodatnu mogućnost koja, kada se koristi u pravim situacijama, može zdravstvenu zaštitu učiniti dostupnijom.
Budućnost medicine možda neće značiti da više nećemo odlaziti kod ljekara. Mnogo je realnije da ćemo za neke konsultacije ići u ordinaciju, a za druge jednostavno uključiti kameru. Pitanje za Crnu Goru više nije da li je to moguće, već kako da takva usluga bude bezbjedna, dostupna i korisna pacijentima.
ETOportal
