Večernje provjeravanje poruka, društvenih mreža i vijesti lako može produžiti vrijeme pred ekranom. Zašto nam je telefon pred spavanje toliko privlačan?
Čim legnemo, kažemo sebi da ćemo samo još jednom pogledati telefon. Provjerićemo poruke, odgovoriti na nešto što je stiglo tokom dana, pogledati jednu objavu ili samo na kratko prelistati vijesti. A onda prođe deset, dvadeset, pa i četrdeset minuta.
Telefon je odavno postao posljednja stvar koju mnogi pogledaju prije nego što zaspe i prva koju uzmu u ruke ujutru. Problem, međutim, nije samo u ekranu. Mnogo je važnije ono što se na njemu nalazi.
Društvene mreže, kratki video-sadržaji, vijesti, poruke i obavještenja napravljeni su tako da privuku našu pažnju. Svaka nova informacija može da bude zanimljiva, važna ili neočekivana, pa mozgu nije uvijek lako da kaže: „Dosta je, vrijeme je za spavanje.“
Zato se često događa da telefon uzmemo bez nekog posebnog razloga, a zatim iz jedne aplikacije prelazimo u drugu. Pogledamo poruku, pa vijesti, zatim vremensku prognozu, društvene mreže i još jedan video. Nije potrebno mnogo vremena da se od prvobitne namjere „samo da provjerim nešto“ stigne do mnogo dužeg boravka pred ekranom.
Tu je i svjetlost ekrana. Uveče je našem organizmu prirodno da se priprema za odmor, a svjetlost može uticati na unutrašnji biološki ritam i lučenje melatonina, hormona koji učestvuje u regulisanju sna. Posebno je nezgodno kada telefon koristimo u potpuno mračnoj sobi i neposredno pred pokušaj da zaspimo.
Ali ni smanjivanje osvjetljenja ekrana nije potpuno rješenje.
Ako u 23 sata čitamo uznemirujuće vijesti, raspravljamo se u komentarima, odgovaramo na poslovne poruke ili gledamo sadržaj koji nas snažno zainteresuje, teško je očekivati da će se tijelo i um istog trenutka prebaciti u stanje mirovanja.
Zbog toga stručnjaci uglavnom savjetuju da posljednji dio večeri bude mirniji i da se vrijeme pred ekranom, posebno neposredno prije spavanja, ograniči. Ne mora to značiti da telefon treba potpuno izbaciti iz spavaće sobe ili uvesti stroga pravila koja ćemo teško poštovati.
Nekada je dovoljno početi malim korakom.
Telefon možemo ostaviti dalje od kreveta, isključiti nepotrebna obavještenja, uključiti noćni režim i odrediti vrijeme nakon kojeg više nećemo otvarati društvene mreže i vijesti. Umjesto telefona možemo uzeti knjigu, pustiti tihu muziku ili jednostavno nekoliko minuta provesti bez novih informacija.
Važno je i primijetiti sopstvenu naviku. Ako svake večeri govorimo sebi „još samo pet minuta“, a zatim ostajemo mnogo duže, problem možda nije u tome što nemamo dovoljno discipline, već u tome što je telefon dizajniran da nam stalno nudi nešto novo.
San nije samo vrijeme kada ništa ne radimo. To je period tokom kojeg se organizam oporavlja i priprema za naredni dan. Zato možda vrijedi pokušati da posljednjih pola sata prije spavanja ne pripadne telefonu.
Ne moramo ga se odreći. Dovoljno je da mu, makar pred spavanje, ne dozvolimo da odlučuje kada je naš dan završen.
ETOportal
