Vikipedija je 25 godina bila simbol globalne saradnje i slobodnog znanja. Sada se suočava sa padom broja čitalaca, manjkom urednika i sve većim uticajem vještačke inteligencije.
Vikipedija je jedan od rijetkih projekata u savremenoj istoriji koji je pokazao da milioni ljudi, bez centralnog upravljanja, zajedničkog interesa za profit i formalne hijerarhije, mogu stvoriti nešto što prevazilazi granice država, jezika i ideologija. Pokrenuta 2001. godine, ova internet enciklopedija postala je svojevrsni spomenik ljudskoj sposobnosti da znanje dijeli, provjerava i neprestano dopunjava. Danas obuhvata više od 300 jezika i, prema analizi magazina „The Economist“, oko 30 milijardi riječi, čime je nadmašila sve prethodne pokušaje stvaranja univerzalne enciklopedije. Međutim, upravo u trenutku kada obilježava 25 godina postojanja, Vikipedija se suočava sa izazovima koji bi mogli promijeniti njenu ulogu u digitalnom društvu. Politička polarizacija, ideološki sukobi oko sadržaja, sve manji broj dobrovoljnih urednika i pad posjećenosti pokazuju da model na kojem je izgrađena više nije nedodirljiv. Prema podacima navedenim u analizi „The Economista“, od 2022. godine Vikipedija je izgubila gotovo četvrtinu svojih čitalaca. To nije samo problem jedne internet platforme, već upozorenje o promjeni načina na koji savremeni čovjek dolazi do informacija, procjenjuje njihovu vjerodostojnost i učestvuje u stvaranju zajedničkog znanja.
Paradoks ove transformacije jeste u tome što je Vikipedija, svojim ogromnim i višejezičnim fondom provjerenih, ali i ne uvijek nepogrešivih informacija, pomogla stvaranju tehnoloških sistema koji danas mogu potisnuti upravo platformu iz koje su crpili dio znanja. Vještačka inteligencija sve češće preuzima ulogu posrednika između čovjeka i informacija, nudeći odgovore bez potrebe da korisnik posjeti izvor, pročita članak ili učestvuje u njegovom uređivanju. Time se mijenja i ekonomska i društvena osnova Vikipedije jer manje posjeta znači manje prilika za donacije, a manje aktivnih čitalaca i urednika može značiti i slabljenje zajednice koja održava njen sadržaj. U analizi se prenosi i teza australijskog novinara Ričarda Kuka da bi Vikipedija mogla ostati najveća enciklopedija koju su ljudi samostalno napisali, jer će budući slični projekti gotovo izvjesno nastajati uz pomoć vještačke inteligencije. Ipak, takav zaključak ne treba tumačiti kao izvjesnu presudu o njenom nestanku, već kao upozorenje da se završava jedno posebno poglavlje razvoja interneta. Jer, suštinsko pitanje nije može li algoritam prikupiti milijarde podataka, sastaviti tekst i odgovoriti na gotovo svako pitanje. Pitanje je ko će provjeravati istinitost tih odgovora, ko će snositi odgovornost za greške i na koji način će se sačuvati nezavisnost znanja od političkih, komercijalnih i tehnoloških interesa. Vikipedija je, sa svim svojim nedostacima, počivala na ideji da znanje nije privilegija malog broja moćnih, već zajednički poduhvat ljudi. Vještačka inteligencija može učiniti informacije dostupnijim, ali još nije riješila pitanje povjerenja. A upravo bi to moglo biti najvažnije nasljeđe Vikipedije kao i podsjećanje da vrijednost znanja ne određuje samo brzina kojom dolazimo do odgovora, već i pouzdanost izvora, transparentnost postupka i ljudska odgovornost za ono što nazivamo istinom.
ETOportal / V.M.
