Šta se zapravo događa u ljudskom mozgu kada osoba uzme psihodeličnu drogu? Naučnici su sada uspjeli da to prikažu kroz desetine snimaka mozga nastalih prije, tokom i nakon djelovanja psilocibina – psihoaktivne supstance koja se prirodno nalazi u određenim vrstama gljiva.
Rezultat izgleda gotovo nestvarno.
Na snimcima se vide velike promjene u načinu na koji različiti djelovi mozga međusobno komuniciraju. U poređenju sa uobičajenim stanjem, moždane mreže tokom djelovanja psilocibina postaju znatno manje usklađene, a granice između pojedinih mreža privremeno se gube.
Upravo zbog toga snimci izgledaju kao svojevrsna „oluja“ u mozgu.
Iza fascinantnih slika, međutim, stoji ozbiljno naučno istraživanje objavljeno u časopisu Nature.
Šta se događa u mozgu?
Istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Washington u Sent Luisu pratili su sedam zdravih odraslih osoba kojima je u kontrolisanim uslovima data doza psilocibina.
Učesnici su prije, tokom i nakon uzimanja supstance podvrgavani ponovljenim MRI snimanjima. Svaka osoba prošla je kroz približno 18 snimanja, što je naučnicima omogućilo da prate promjene u mozgu gotovo u realnom vremenu.
Na snimcima su istraživači pratili funkcionalnu povezanost, odnosno način na koji različite regije mozga istovremeno rade i međusobno komuniciraju.
I tu je došlo do najvećeg iznenađenja.
Psilocibin je izazvao promjene u povezivanju mozga koje su bile više od tri puta veće nego nakon uzimanja metilfenidata, stimulansa koji je korišćen kao aktivna kontrola u istraživanju.
Drugim riječima, mozak pod dejstvom psilocibina nije jednostavno „radio jače“.
Njegova uobičajena organizacija privremeno se mijenjala.
Zašto snimci izgledaju kao eksplozija boja?
Snimci objavljeni uz istraživanje predstavljaju promjene u funkcionalnoj povezanosti različitih djelova mozga.
Kada određene regije mozga inače rade usklađeno, njihove aktivnosti pokazuju karakteristične obrasce. Psilocibin taj uobičajeni ritam privremeno remeti.
Naučnici su taj proces opisali kao desinhronizaciju mozga.
To znači da područja koja inače imaju relativno stabilan odnos postaju manje sinhronizovana, dok se istovremeno povećava komunikacija između nekih mreža koje su u normalnim okolnostima više odvojene.
Zbog toga se na vizuelizacijama dobija veoma neobična slika: umjesto jasno odvojenih obrazaca, pojavljuje se mnogo intenzivnija i promjenljivija aktivnost.
Najviše se mijenja dio mozga povezan sa osjećajem sebe
Posebno snažne promjene zabilježene su u takozvanoj default mode mreži.
Iako naziv zvuči komplikovano, riječ je o grupi moždanih područja koja imaju važnu ulogu kada razmišljamo o sebi, prisjećamo se događaja, zamišljamo budućnost ili kada nam misli slobodno lutaju.
Ta mreža povezana je i sa načinom na koji doživljavamo sebe, vrijeme i prostor.
Kada psilocibin djeluje, uobičajena komunikacija unutar ove mreže značajno se mijenja.
To bi moglo pomoći da se objasni zbog čega ljudi tokom psihodeličnog iskustva mogu imati vrlo snažne promjene u percepciji sebe i okoline, uključujući osjećaj da se granice između „mene“ i svijeta mijenjaju.
A šta se događa kada droga prestane da djeluje?
Tu istraživanje postaje još zanimljivije.
Najveće promjene pojavile su se dok je psilocibin djelovao. Nakon toga mozak se postepeno vraćao prema uobičajenom obrascu.
Ipak, istraživači su pronašli i male, ali mjerljive promjene koje su ostale prisutne još nekoliko sedmica.
Posebno je bila smanjena povezanost između prednjeg dijela hipokampusa i default mode mreže. Ove promjene su se kasnije vratile prema početnom stanju, a na ponovljenom testiranju šest do 12 mjeseci kasnije više nijesu bile vidljive.
To je važno jer pokazuje da efekat nije jednostavno „uključi se droga – promijeni se mozak – sve se odmah vrati“.
Najveći dio promjene je prolazan, ali određeni efekti na moždane mreže mogu trajati duže od samog psihodeličnog iskustva.
Da li to znači da droga trajno mijenja mozak?
Ne – barem ova studija to ne pokazuje.
Upravo suprotno, najveće promjene bile su akutne i dogodile su se tokom djelovanja psilocibina. Dugotrajnije promjene bile su mnogo manje, a kod dijela moždanih veza kasnije su nestale.
Zato naučnici ne govore da je jedna doza „trajno promijenila mozak“.
Ono što su pokazali jeste da jedna doza može privremeno i veoma snažno promijeniti način na koji različite moždane mreže međusobno komuniciraju.
Zašto naučnike ovo toliko zanima?
Psilocibin se posljednjih godina intenzivno proučava zbog mogućih terapijskih efekata kod pojedinih mentalnih poremećaja.
Jedno od velikih pitanja je kako supstanca koja tako snažno mijenja percepciju tokom nekoliko sati može biti povezana sa promjenama raspoloženja i psihološkog funkcionisanja koje, prema nekim kliničkim istraživanjima, mogu trajati znatno duže.
Nova snimanja daju jedan dio odgovora.
Moguće je da privremeno „razvezivanje“ nekih uobičajenih obrazaca komunikacije u mozgu omogućava da se kasnije formiraju drugačiji obrasci povezivanja. Međutim, to je još uvijek predmet istraživanja i ne znači da je mehanizam terapijskog djelovanja konačno objašnjen.
Jedna slika govori više od hiljadu riječi
Ono što ovu studiju čini posebno zanimljivom za širu javnost jeste činjenica da se nešto što je ranije bilo gotovo nemoguće direktno posmatrati sada može vizuelno prikazati.
Mozak pod dejstvom psihodelika ne izgleda jednostavno kao „mozak koji radi više“.
On izgleda kao sistem u kojem se uobičajene granice između različitih mreža privremeno brišu, komunikacija se reorganizuje, a dosad stabilni obrasci postaju mnogo dinamičniji.
I upravo to, prema naučnicima, može biti jedan od ključeva za razumijevanje neobičnih promjena svijesti koje prate psihodelično iskustvo.
Važno je, ipak, naglasiti da je istraživanje bilo malo – samo sedam zdravih učesnika – pa se njegovi rezultati ne mogu automatski proširiti na sve ljude niti na sve psihoaktivne supstance.
Ali prvi put imamo izuzetno detaljan pogled na ono što se događa kada jedan ljudski mozak privremeno izađe iz svojih uobičajenih obrazaca organizacije.
ETOportal
