Ozonska rupa iznad Antarktika tokom 2025. godine bila je među najmanjima u posljednjih nekoliko decenija, potvrđuje novi izvještaj Svjetske meteorološke organizacije (WMO), objavljen povodom Međunarodnog dana zaštite ozonskog omotača, koji se obilježava 16. septembra.
Prema WMO-u, prošlogodišnja ozonska rupa bila je četvrta do peta najmanja od 1992. godine, kada su počeli da se uočavaju obrasci ozbiljnog smanjenja ozona. Istovremeno, i njena dubina i ukupna površina bile su znatno ispod prosjeka za period od 1990. do 2010. godine.
To je druga godina zaredom u kojoj su oba pokazatelja bila značajno ispod dugoročnog prosjeka. WMO navodi da na veličinu ozonske rupe iz godine u godinu utiču i prirodne atmosferske pojave, ali da je dugoročni oporavak prije svega posljedica smanjenja količine supstanci koje uništavaju ozon.
Među najvažnijim takvim supstancama su hlorofluorougljenici, poznatiji kao CFC ili freoni, koji su se decenijama koristili u rashladnim uređajima, klima-uređajima, pjenama za gašenje požara i drugim proizvodima.
Njihova proizvodnja i upotreba počela je da se ograničava zahvaljujući međunarodnom dogovoru poznatom kao Montrealski protokol, potpisanom 1987. godine. Prema WMO-u, ozonski omotač se od oko 2000. godine oporavlja i očekuje se da će se potpuno vratiti na vrijednosti karakteristične za period prije ozbiljnog oštećenja tokom narednih nekoliko decenija.
NASA i NOAA su u svojoj analizi 2025. godine ozonsku rupu svrstali na peto mjesto po najmanjoj prosječnoj površini od 1992. godine. Prosječna površina tokom glavnog perioda praćenja, od 7. septembra do 13. oktobra, iznosila je oko 18,71 miliona kvadratnih kilometara. Najveća jednodnevna površina zabilježena je 9. septembra, kada je iznosila 22,86 miliona kvadratnih kilometara.
Iako su podaci o oporavku ozonskog omotača dobra vijest, WMO upozorava da zaštita od ultraljubičastog (UV) zračenja i dalje ostaje važna.
U pojedinim djelovima Evrope UV zračenje povećano je za čak 20 odsto u odnosu na sredinu 1990-ih. Prema mjerenjima na zemlji, glavni razlog za taj trend nije ponovno oštećenje ozonskog omotača, već smanjenje oblačnosti i povećanje broja sati sunčevog sjaja.
To znači da oporavak ozonskog omotača ne treba shvatiti kao razlog za manji oprez na suncu. Veća izloženost UV zračenju povećava rizik od oštećenja kože, raka kože i katarakte, zbog čega WMO naglašava značaj odgovarajuće zaštite od sunca.
Priča o ozonskom omotaču pokazuje i koliko dugoročne međunarodne mjere mogu da daju rezultate. Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača usvojena je 1985. godine, a dvije godine kasnije uslijedio je Montrealski protokol. Kontrola supstanci koje uništavaju ozon danas se smatra jednim od najuspješnijih primjera međunarodne saradnje u zaštiti životne sredine.
Ozonski omotač još nije potpuno oporavljen, ali podaci iz 2025. godine potvrđuju da se višedecenijski trend njegovog oporavka nastavlja.
ETOportal
