Glad nije jedini razlog zbog kojeg posežemo za hranom. Dosada, stres, navika, mirisi i dostupnost hrane mogu uticati na to kada ćemo poželjeti da jedemo.
Koliko puta otvorimo frižider, iako smo prije samo sat vremena jeli? Nismo posebno gladni, ali ćemo ipak uzeti nešto „malo“. Nekada je to čokolada uz kafu, nekada grickalice dok gledamo televiziju, a nekada jednostavno nešto što nam se našlo pred očima.
Hrana, međutim, nije uvijek odgovor na fizičku glad.
Na to kada ćemo poželjeti da jedemo utiču brojni signali iz našeg organizma, ali i ono što se oko nas događa. Miris svježe hrane, reklama, pogled na omiljenu poslasticu ili navika da nešto grickamo dok gledamo film mogu pokrenuti želju za hranom čak i kada nam energija iz dodatnog obroka nije potrebna.
Tu je i dosada.
Kada nemamo šta da radimo, odlazak do kuhinje može postati mali ritual. Hrana tada ne služi samo da zadovolji glad, već postaje način da popunimo vrijeme. Slično se može dogoditi kada smo nervozni, pod stresom ili jednostavno želimo kratko zadovoljstvo nakon napornog dana.
Zato nije svaka želja za hranom znak da je tijelu potrebna hrana.
Fizička glad najčešće se razvija postepeno. Možemo osjetiti prazninu u stomaku, slabost ili jednostavno primijetiti da je prošlo dosta vremena od posljednjeg obroka. Kada smo stvarno gladni, uglavnom nam odgovara različita hrana.
Kod želje za određenom hranom situacija može biti drugačija. Odjednom nam se jede baš čokolada, čips, kolač ili neka druga omiljena namirnica. Ako pomisao na bilo koju drugu hranu ne izaziva isti interes, moguće je da nije riječ samo o fizičkoj gladi.
Naravno, granica nije uvijek tako jasna. Naš odnos prema hrani zavisi od mnogo faktora i ne može se svesti na jednostavno pravilo. Nekada jedemo jer smo gladni, a nekada zato što nam određena hrana prija – i jedno i drugo je dio normalnog života.
Problem može nastati kada nesvjesno jedemo iz navike, posebno ako to radimo više puta tokom dana. Tada nam pomaže da zastanemo na trenutak i zapitamo se: Jesam li zaista gladan ili mi je samo potrebna pauza, promjena raspoloženja ili nešto što će mi skrenuti pažnju?
Takvo pitanje ne znači da treba ignorisati glad niti da svaki zalogaj treba analizirati. Naprotiv. Cilj nije da hrana postane izvor dodatnog opterećenja, već da postanemo svjesniji svojih navika.
Ponekad će odgovor biti – gladan sam. Onda je vrijeme za obrok.
Ponekad će odgovor biti – samo mi se nešto gricka. I tada možemo odlučiti da uzmemo ono što želimo, ali svjesno, umjesto da jedemo automatski ispred televizora ili računara.
Važno je i kako izgleda naš svakodnevni ritam. Preskakanje obroka, premalo sna i neredovna ishrana mogu uticati na osjećaj gladi i želju za hranom. Zato rješenje nije uvijek u većoj kontroli, već često u uređenijim navikama.
Hrana nije neprijatelj i ne treba je tako posmatrati. Čokolada nakon napornog dana nije problem, kao što ni grickanje uz film samo po sebi nije razlog za zabrinutost.
Ali ako naučimo da prepoznamo razliku između gladi i želje za hranom, lakše ćemo razumjeti sopstvene navike.
Jer ponekad nam zaista treba obrok. A ponekad nam zapravo treba samo pet minuta odmora.
ETOportal
