Vještačka inteligencija odavno više nije samo alat za pretragu informacija. Ljudi joj danas povjeravaju gotovo sve – od toga kako da napišu mejl ili organizuju dan, do pitanja koja se tiču zdravlja, novca, posla, porodice i velikih životnih odluka.
Pitaju je šta znači nalaz koji su dobili od ljekara, da li je neki simptom zabrinjavajući, kako da smršaju, koji lijek mogu kombinovati. Traže savjet da li da kupe stan, uzmu kredit, promijene posao ili pokrenu biznis. Pitaju kako da riješe problem sa partnerom, djetetom, roditeljem ili kolegom. Nekima je AI postao mjesto na kojem prvo provjere odluku prije nego što je saopšte bilo kome drugom.
I upravo tu počinje prostor za oprez.
Problem nije samo u tome što vještačka inteligencija ponekad može dati netačnu informaciju. Mnogo je nezgodnije kada dobije uvjerljiv, logično napisan i samouvjeren odgovor koji u konkretnom slučaju nije dobar savjet.
Ako čovjek pita za zdravlje, AI može pomoći da razumije određene pojmove ili pripremi pitanja za ljekara. Ali ne vidi pacijenta, ne zna kompletnu medicinsku istoriju i ne može zamijeniti pregled. Pogrešna procjena može dovesti do toga da neko odloži odlazak ljekaru ili sam promijeni terapiju.
Slično je i sa novcem. Vještačka inteligencija može izračunati kredit, porediti troškove ili objasniti određeni finansijski proizvod. Ali ne zna uvijek stvarnu finansijsku situaciju osobe. Savjet koji je razuman za nekoga sa sigurnim prihodom i velikom rezervom može biti potpuno pogrešan za porodicu koja već ima dugove.
Još osjetljivija mogu biti pravna pitanja. Zakon nije isti u svakoj državi, propisi se mijenjaju, a jedan detalj može promijeniti cijeli slučaj. Zato odgovor koji zvuči kao sigurno „smijete“ ili „ne smijete“ nije dovoljan razlog da čovjek napravi pravni potez.
Posebna zamka krije se u odnosima među ljudima. Ako neko AI ispriča samo svoju stranu svađe sa partnerom, članom porodice ili kolegom, dobiće odgovor zasnovan upravo na toj verziji događaja. Tako mašina može potvrditi nečiji zaključak, čak i kada joj nedostaje veliki dio priče.
A ljudi upravo to često žele da čuju – potvrdu da su u pravu.
Zato AI može postati opasan ne samo kada pogriješi, već i kada previše samouvjereno pojednostavi problem.
Velike odluke rijetko imaju samo jednu posljedicu. Odlazak sa posla utiče na prihode i porodicu. Kupovina stana donosi dugoročnu finansijsku obavezu. Prekid veze mijenja život dvoje ljudi. Odluka o liječenju može imati posljedice koje nijedan algoritam ne može preuzeti umjesto čovjeka.
Zato možda najvažnije pravilo glasi: što je odluka ozbiljnija, AI treba koristiti više kao pomoć u razmišljanju, a manje kao autoritet koji odlučuje umjesto nas.
Treba ga pitati da objasni, uporedi, ukaže na rizike i pomogne da postavimo prava pitanja. Ali kada su u pitanju zdravlje, novac, pravo ili velike životne odluke, posljednju riječ ne bi trebalo da ima chatbot.
Jer vještačka inteligencija može obraditi mnogo informacija, ali ne živi posljedice naše odluke. Mi ih živimo.
ETOportal/N.G.
