Godišnja inflacija u Crnoj Gori u avgustu je ubrzala na 4,5 odsto, nakon 3,8 odsto u julu, pokazuju podaci Monstata. Istovremeno, potrošačke cijene bile su u prosjeku 1,2 odsto više nego u julu.
Sama brojka od 4,5 odsto možda ne zvuči dramatično na prvi pogled. Međutim, za građane ona znači nešto vrlo konkretno – novac koji danas imaju vrijedi manje nego prije godinu dana, posebno kada se poskupljenja odnose na proizvode i usluge koje kupuju svakodnevno.
Na mjesečni rast cijena u avgustu najviše su uticali gorivo i maziva za motorna vozila, odjeća, mlijeko, ostali mliječni proizvodi i jaja. Upravo takve promjene građani najbrže primijete, jer se ne radi o stvarima koje kupuju jednom godišnje, već o troškovima koji su dio svakodnevnog ili redovnog budžeta.
Šta zapravo znači inflacija od 4,5 odsto?
Ako je neka korpa proizvoda i usluga prije godinu dana koštala 100 eura, prosječno bi za istu korpu danas bilo potrebno oko 104,50 eura.
Ali to ne znači da je svakom građaninu život poskupio baš 4,5 odsto.
Inflacija je prosjek velikog broja proizvoda i usluga. Neko domaćinstvo više troši na hranu, drugo na gorivo, treće na stanovanje, kredite ili druge usluge. Zato lični osjećaj poskupljenja može biti znatno veći, ali i manji od zvanične stope.
Tu je i važna razlika između inflacije i nivoa cijena.
Čak i kada inflacija uspori, cijene se ne vraćaju automatski na prethodni nivo. Ako je neki proizvod već poskupio, usporavanje inflacije samo znači da njegova cijena raste sporije – ne da se vraća na staru cijenu.
Zbog toga građani mogu imati osjećaj da se svakodnevni troškovi ne smanjuju čak i kada neka vijest govori o „smirivanju inflacije“.
Plate rastu, ali pitanje je koliko raste kupovna moć
Za domaćinstvo nije presudna samo visina plate, već koliko se za tu platu može kupiti.
Ako zarada poraste četiri odsto, a prosječne cijene četiri i po odsto, nominalno je plata veća, ali je kupovna moć slabija.
Zato se stanje u ekonomiji ne može procjenjivati samo kroz prosječnu platu. Važno je pogledati i cijene hrane, goriva, stanovanja i drugih osnovnih troškova.
Upravo tu građani najčešće prave vlastiti „ekonomski obračun“ – ne preko statističke korpe, već kroz račun iz prodavnice, rezervoar automobila i mjesečne račune.
Zašto je važan i rast cijena goriva?
Gorivo ima širi uticaj od same cijene na pumpama. Kada transport poskupi, povećavaju se troškovi prevoza robe, što se vremenom može preliti i na druge proizvode.
Zato je podatak da su goriva i maziva među grupama koje su najviše uticale na avgustovski mjesečni rast cijena važan i za potrošače koji automobil koriste malo ili ga uopšte nemaju.
Crna Gora je pritom snažno oslonjena na uvoz, pa kretanja cijena na međunarodnom tržištu mogu relativno brzo uticati na domaće troškove.
Šta građani mogu očekivati?
Avgustovskih 4,5 odsto ne znači da će cijene nastaviti da rastu istim tempom svakog narednog mjeseca. Inflacija zavisi od brojnih faktora – cijena energenata i hrane, kretanja na međunarodnom tržištu, domaće potrošnje, zarada i drugih ekonomskih okolnosti.
Ali podatak jeste signal da pritisak na kućne budžete nije nestao.
Za građane je zato važnije pitanje od same statistike: da li prihodi rastu dovoljno brzo da mogu pratiti troškove života?
Jer inflacija se na kraju ne osjeti u procentu na ekranu, već u onome što ostane u novčaniku kada se plate hrana, gorivo, računi i sve ostalo što je potrebno za normalan život.
