Evropski ekološki standardi jesu cilj Crne Gore, ali njihovo sprovođenje mora pratiti ekonomski razvoj, pravedna tranzicija, nova radna mjesta i velika ulaganja u zaštitu životne sredine.
Ocjena kopredsjedavajućeg Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje EU i Crne Gore, Tomasa Vajca, da Termoelektranu u Pljevljima treba zatvoriti, uz istovremeno obezbjeđivanje alternativnih poslova za zaposlene, otvara jedno od ključnih pitanja ekološke tranzicije naše države – kako uskladiti zaštitu životne sredine sa ekonomskom sigurnošću građana. Njegove poruke o potrebi razvoja obnovljivih izvora energije, izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i očuvanja prirodnih područja predstavljaju važne smjernice na evropskom putu Crne Gore. Ipak, u društvu koje još nije dostiglo visoke ekološke, ali ni ekonomske standarde, zelena tranzicija mora biti strateški i pažljivo planiran proces, u kojem se ekološki zahtjevi uvode paralelno sa unapređenjem životnog standarda. Zaštita prirode ne smije se predstavljati kao suprotnost ekonomskom razvoju, ali ni ekonomski interesi kao opravdanje za odlaganje ekoloških obaveza. Iskustva zemalja koje su prošle kroz proces pristupanja Evropskoj uniji, poput Slovenije, Hrvatske i Poljske, pokazuju koliko su za takve promjene važni dugoročno planiranje, evropski fondovi, javna ulaganja i programi prekvalifikacije radnika. Posebno je značajno da se u sredinama poput Pljevalja unaprijed obezbijede novi razvojni projekti i održiva radna mjesta, prije nego što se donesu odluke koje direktno utiču na egzistenciju zaposlenih i njihovih porodica.
Takve promjene zahtijevaju velika finansijska sredstva, a realizacija najzahtjevnijih infrastrukturnih i energetskih projekata mjeri se milijardama eura i godinama posvećenog rada. Zato je neophodno da Crna Gora, uz podršku evropskih partnera, obezbijedi stabilne izvore finansiranja, privuče odgovorne investicije i razvija ekonomiju koja će moći da nosi troškove i koristi ekološke transformacije. Jednako važna je i promjena odnosa građana prema prirodi, jer nijedan zakon, postrojenje ili strateški dokument neće dati pune rezultate bez odgovornog ponašanja zajednice, lokalnih uprava i privrede. Pozitivna iskustva evropskih država potvrđuju da se najbolji rezultati postižu onda kada zaštita životne sredine postane dio šire razvojne politike, a ne izdvojena obaveza koja se nameće stanovništvu. Crnoj Gori su potrebni čistije rijeke, uređeni sistemi upravljanja otpadom, zaštićena prirodna područja i održiva energetika, ali i sigurnija radna mjesta, snažnija privreda i veće mogućnosti za život u svim njenim krajevima. Ekologija zato mora da se razvija i unapređuje kao zajednički interes države i građana, uz princip da svaka velika ekološka promjena istovremeno mora doprinositi boljem ekonomskom ambijentu i kvalitetnijem životu. To je put kojim Crna Gora može graditi evropske standarde, a da pritom ne ostavi iza sebe ljude i zajednice od čijeg povjerenja zavisi uspjeh cijele tranzicije.
ETOportasl / mr Vojislav Marković
