Inovacija koja se testira u Beču može značajno poboljšati podršku koju spasioci pružaju na licu mjesta, naročito u situacijama kada pozivatelji nisu u mogućnosti precizno opisati hitan slučaj.
Tehnološki napredak mijenja način na koji službe hitne medicinske pomoći odgovaraju na krizne situacije. Zahvaljujući modernim softverima i pametnim telefonima, kakvi su predstavljeni u Beču, sada su mogući videopozivi u stvarnom vremenu, što omogućava operaterima ovih službi da steknu jasniji uvid u situaciju na terenu.
Ta inovacija može značajno poboljšati podršku koju spasioci pružaju, naročito kada pozivatelji ne mogu precizno opisati hitan slučaj. U bečkom tržnom centru trenutno se provodi simulacijska studija koja istražuje prednosti i izazove ove tehnologije. Studija je zajednički projekt bečke hitne službe, udruženja PULS, Ludwig Boltzmann Instituta za digitalno zdravlje i sigurnost pacijenata, te Medicinskog univerziteta u Beču. Tokom pet dana, 20 operatera hitnih službi primat će simulirane video i audio pozive koje će uputiti 80 volontera. Hitne situacije, poput srčanog zastoja, simuliraju profesionalni glumci kako bi se što vjernije prikazale okolnosti s kojima se službe hitne pomoći suočavaju.
Prethodne studije su pokazale da videopozivi mogu poboljšati kvalitet reanimacije koju pružaju laici. Međutim, još uvijek nije u potpunosti istraženo kako ova tehnologija utiče na trajanje poziva, tačnost opisa situacije, kao i njenu prihvaćenost kod operatera i spasilaca.
Poboljšanje efikasnosti i brzine intervencija
„Dodatne informacije koje dobijamo putem videopoziva mogu doslovno spasiti živote. Korištenjem snimaka u realnom vremenu možemo poboljšati efikasnost i brzinu intervencija, što je od ključne važnosti u hitnim situacijama“, rekao je Mario Krammel, glavni ljekar bečke hitne službe.
Za potrebe ove studije koristi se aplikacija „FlagMii® EML“, italijanske kompanije Regola. Ova tehnologija omogućava spasiocima da dobiju što preciznije informacije o stanju pacijenta i time efikasnije pruže prvu pomoć.
„Posebno kod srčanog zastoja, gdje svaka minuta znači razliku između života i smrti, videopozivi mogu podići kvalitet reanimacije i smanjiti strah ljudi da pogriješe“, naveo je Sebastian Schnaubelt, predsjednik udruženja PULS. Prema njegovim riječima, za svaku minutu bez reanimacije šanse za preživljavanje opadaju za 10 posto, a već nakon tri minute mogu nastupiti trajna oštećenja mozga.
Izvor: Al Jazeera Balkans