Svi smo se u nekom trenutku susreli sa situacijom – dijete sjedi na povišenoj stolici, prekriženih ruku, odlučno odbijajući da jede hranu koja mu je servirana. Vrišti, plače, a sve je oko njega zamusano. Možda je to dijete iz crtića, možda iz porodice ili od prijatelja, a često je to i naše vlastito dijete. Sigurno se sjećamo kako smo i sami, kao mali, vodili bitke s roditeljima koji su nam pokušavali „podvaliti“ nešto zeleno.
Brokula, špinat, grašak, mrkva, žganci – želimo ih uvjeriti da su ove namirnice, koje doživljavaju kao „strašne“, zapravo fine i korisne za njihov razvoj, a ne da im pokvarimo ručak ili cijeli dan.
Kako se nositi s izbirljivošću?
Kako se izboriti s izbirljivošću, tema je o kojoj smo razgovarali s mag. psych. Ivanom Garašić, dječjom i adolescentnom kliničkom psihologinjom i psihoterapeutkinjom. S djecom i mladima radi već 13 godina, a trenutno ima vlastiti kabinet „Ježeva kućica – EmotiCor“ u Jastrebarskom i Samoboru. Ivana Garašić se fokusira na rad s djecom i odraslima koji su doživjeli traumatska iskustva, kao i na dijagnostiku neurorazličitosti.
Garašić objašnjava da kod izbirljivosti postoje dvije situacije: dijete koje je zaista izbirljivo zbog grešaka u učenju o prehrani i dijete koje je senzorički osjetljivo na određene namirnice.
- Proučite koju hranu dijete odbija. Da li se radi o hrani sa specifičnom teksturom, bojom ili mirisom? Ako dijete odbija hranu na osnovu tih karakteristika, vjerovatno se radi o senzoričkoj osjetljivosti. U tom slučaju, nuđenje takvih namirnica može stvoriti otpor prema hranjenju i izazvati emocionalne teškoće kod djece s tim osjetljivostima – ističe psihologinja.
Izbirljivost često može biti i rezultat roditeljske dobre namjere da olakšaju djeci hranjenje. Roditelji, želeći da dijete ne ostane gladno, često nude alternativne obroke. Djeca, koja još nemaju razvijenu svijest o nutritivnoj vrijednosti hrane, biraju jela prema okusu. Glavna uloga roditelja je da nude hranu koja je nutritivno vrijedna i senzorički prijatna.
Ključna uloga hrane
Psihologinja Garašić naglašava da hrana igra značajnu ulogu u razvoju djece. Da bi se djeca razvijala u skladu s godinama, važno je zadovoljiti njihove osnovne biološke potrebe, uključujući one za hranom, vodom i spavanjem.
- Nedostatak proteina i energije može značajno uticati na rast i kognitivne vještine. Pothranjena djeca često imaju poteškoća s koncentracijom, učenjem i pamćenjem – objašnjava Garašić.
Balansirana prehrana i mentalno zdravlje
Balansirana prehrana takođe može pozitivno uticati na mentalno zdravlje. Istraživanja pokazuju da konzumiranje procesirane hrane može povećati rizik od depresije i anksioznosti. Iako promjena ishrane sama po sebi neće izliječiti depresiju, može imati pozitivan uticaj na smanjenje simptoma.
Kada je u pitanju ishrana djece, važno je da bude bogata i raznolika. Iako je šećer važan izvor energije, ključno je osigurati da djeca unose sve vrste namirnica.
Pothranjenost je opasna
Šta se dešava kada se djeci daje nutritivno neodgovarajuća hrana? Istraživanja ukazuju na negativne efekte pothranjenosti, uključujući povezanost sa simptomima ADHD-a. Promjenom ishrane i zadovoljavanjem nutritivnih potreba može doći do značajnog poboljšanja u razvoju.
Roditelji kao uzor
Roditelji igraju ključnu ulogu u stvaranju zdravih prehrambenih navika. Ako se roditelji hrane zdravo, djeca će od malih nogu biti izložena dobrom primjeru. Zdrav odnos prema hrani uključuje prepoznavanje osjećaja gladi i sitosti.
Zaključak
Djeca prepoznaju signale koje im šalje tijelo. Teškoće se javljaju prilikom uvođenja novih namirnica kada roditelji često zaboravljaju ideju intuitivnog jedenja. Za uspješno uvođenje novih namirnica važno je poštovati djetetovu sposobnost prepoznavanja vlastitih fizičkih potreba.
Izvor: Jutarnji.hr