Istinita priča iz vremena Hladnog rata
Tokom Hladnog rata CIA je tražila način da prisluškuje sovjetske diplomate, a da niko ne primijeti. Onda je neko došao na ideju koja danas zvuči nevjerovatno: zašto ne bi špijun bila mačka?
Mačka se kreće gotovo neprimjetno, može prići ljudima bez izazivanja sumnje i može satima lutati tamo gdje čovjek sa opremom ne bi mogao.
Tako je nastao tajni projekat Acoustic Kitty.
CIA je početkom šezdesetih godina razvijala tehnologiju kojom bi mačka postala pokretni prislušni uređaj. U njeno uho ugrađen je mali mikrofon, ispod kože postavljen je radio-predajnik, dok je antena bila ugrađena u krzno.
Ideja je bila jednostavna: pustiti mačku blizu ljudi čiji razgovor treba čuti, a zatim signal primati iz daljine.
Tehnologija je, prema CIA-inim podacima, zaista funkcionisala. Problem je bio u tome što mačka nije razumjela šta se od nje očekuje.
Tokom testiranja postalo je jasno da životinja ne ide uvijek tamo gdje je ljudi pošalju. Mačka je imala svoje interese, svoje pravce i, što je najvažnije, potpuno odsustvo razumijevanja za hladnoratovske obavještajne prioritete.
Često se uz ovu priču prepričava da je prva špijunska mačka poslata u park u blizini sovjetske ambasade i da ju je odmah pregazio taksi.
To je, međutim, mit.
CIA je kasnije objavila da priča o taksiju nije tačna i da je potekla iz šale bivšeg službenika Agencije koja je vremenom počela da se prepričava kao stvarni događaj. Projekat je na kraju završen 1967. godine. Tehnologija nije bila najveći problem.
Problem je bio – mačka.
Jer možete ugraditi mikrofon u uho, predajnik ispod kože i antenu u krzno. Ali ne možete mački objasniti da je upravo dobila svoju prvu tajnu misiju.CIA je željela agenta 007. Dobila je Mačku 007. KOJA JE imala je svoje planove.
Nevjerovatno zvuči kao scena iz špijunskog filma, ali Mačka 007 nije holivudska izmišljotina. Projekat CIA-e zaista je postojao, a dokumentovala ga je i sama američka obavještajna agencija.
ETOportal/N.G.
